Hrvatsko meteorološko društvo dodjeljuje Priznanje za životno djelo za 2018. godinu mr. sc. Editi Lončar, umirovljenoj djelatnici DHMZ-a. Priznanje dobiva za svoj znanstveni doprinos u razvoju hrvatske meteorologije, posebno primijenjene meteorologije u području zaštite kvalitete zraka.
Prvenstveno se bavila istraživanjem meteoroloških parametara koji najviše utječu na kvalitetu zraka i širenje onečišćenja ispuštenog u atmosferu. U vrijeme kad se kod nas tek krenulo s izradom meteoroloških podloga za studije utjecaja na okoliš Edita Lončar je uvela standarde koji se i danas uvažavaju. Sa svakom novom studijom uvodila je novi pristup i metode, u skladu sa svjetskim i europskim trendovima istovremeno uvažavajući specifičnosti naše klime i reljefa. Posebno je važan njezin rad na istraživanju prizemnog graničnog sloja atmosfere, visine sloja miješanja i stabilnosti te tipova vremena i režima vjetra čiji se rezultati i danas uzimaju u obzir pri analizama.
Edita Lončar je objavila 70-tak znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala u izradi Klimatskih atlasa i ostalih klimatskih publikacija DHMZ-a. Rad „Tipovi gradijentnog strujanja“ nagrađen je drugom nagradom povodom 30-te godišnjice Hidrometeorološke službe SFRJ. Vodila je dva znanstveno-istraživačka projekta pri tadašnjem SIZ-u za znanost, odnosno Ministarstvu znanosti: „Istraživanje atmosfere i onečišćenja zraka“ i „Atmosferski procesi i kvaliteta zraka“, a vodila je i jedan magistarski rad.
Izlažući rezultate svog rada na mnogobrojnim konferencijama i znanstveno-stručnim skupovima, gospođa Lončar je širila važnost meteorologije kao znanosti i struke kao i doprinos hrvatskih meteorologa. Činila je to i kao aktivna članica Hrvatskog meteorološkog društva u kojem je članica od početka rada do današnjeg dana.
Cijeli svoj radni vijek, 39 godina, provela u DHMZ-u. Počela je raditi u sinoptičkom sektoru, gdje je 1963. izradila magistarski rad na temu „Utjecaj mlazne struje na vremenske prilike u SR Hrvatskoj“ kao jedan od prvih studenata poslijediplomskog studija iz meteorologije na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Od prosinca 1963. do travnja 1964. u Institutu za Geofiziku i meteorologiju u Berlinu radila je na projektu analize strujanja u visokoj atmosferi. Nakon osnutka znanstvene jedinice DHMZ-a prelazi u Centar za meteorološka istraživanja u kojem je radila do mirovine.
Uspješno je vodila timove ljudi s kojima je radila i nesebično prenosila svoje znanje na nas mlađe kolege, pa s ponosom možemo reći da je jedan od pionira i osnivača primijenjene meteorologije u području zaštite kvalitete zraka u Hrvatskoj. Još i danas joj se možemo obratiti za savjet, što povremeno i činimo, i prodiskutirati s našom Edicom neki od stručnih problema koji nas muči.
