Izlet i druženje povodom SMD-a je planirano značajno prije, dok buru nismo planirali, ali kao sastavni dio meteorologije nametnula se sama od sebe. Puhala je uporno već nekoliko dana. Škura bura, no atipično, topla za doba godine. Nije nas omela u okupljanju i druženju umirovljenih i aktivnih meteorologa i onih koji ju prate.
Okupili smo se u Plomin Luci, na kafelu, čašici razgovora i evociranju uspomena na prijašnja druženja. A bilo se i lijepo skloniti od bure. Plan nam je bio malo upoznati okruženje. Podigli smo se do starog grada Plomina, kroz koji nas je provela Andreina. Podijelila je s nama crtice iz povijesti mjesta, obišli smo zidine i napravili zajedničku fotografiju na vidikovcu Plominskog zaljeva. Jedino je nedostajala jedna sitnica za još ljepši doživljaj, „Plominski zvončić“ – Campanula Istriaca Feer koji cvjeta kasnije i svojim plavo-ljubičastim cvjetovima uljepšava pročelja kuća, zidina, baladura … . A zašto je zanimljiv?
I tu je meteorološki element umiješao prste. Biljka potječe sa Paga, Lošinja, Cresa i njeno sjeme nosi južni vjetar na svom putu kroz Plominski zaljev. Doći ćemo kad za to bude vrijeme…
Nakon Plomina obišli smo kaštel u Kršanu. Srednjovjekovna starina dominira na rubu polja kojega šiba dosta jak vjetar, pomalo zaboravljen, ali vrlo zanimljive povijesti. Prošli smo ulicama, kroz kaštel, prisjetili se Istarskog razvoda, bacili pogled na fumare… Dva su ostala uporno stajati i odupirati se vjetrovima. Pandan su lastovskim, no daleko manje poznati.
Do večere u konobi ostalo je vremena svratiti do Parka skulptura u Dobrovi, pokraj Labina. Zanimljiva i upečatljiva poljana na koju je postavljeno 70-ak skulptura i Bijela cesta – šetnica umjetničkih mozaika. Mračilo se, bura je neumorna a mi smo nastojali obići tri elementa kojim su se bavili umjetnici u likovnoj koloniji, a sadrže meteorološki motiv, skulpture „Oblak“ i „Jugo“. Oko potonje se razvila rasprava kako je to vidio umjetnik. Na dionici Bijele ceste smo potražili segment pod nazivom „U iščekivanju kiše“.
Kišu nismo dočekali, bura nas je uporno pratila i ispratila u teplu konobu na piće i finu večeru. Druženje se nastavilo u ugodnom raspoloženju.
Na nama je i dalje čuvati čaroliju druženja kako bi ovi susreti trajali što duže, na radost svih nas koji volimo meteorologiju. I zato priželjkujemo novi susret dogodine istim povodom, samo na nekoj drugoj lokaciji...
Tekst: Ivan Ljuština
Foto: Andreina Belušić Vozila, Aldo Šverko, Ivan Ljuština
