Stručni izlet HMD-a u Beograd

Izvještaj s izleta

2.10.2016.

Ideja za ovogodišnji stručni izlet postojala je  već neko vrijeme, a na osnovu zainteresiranosti članstva, odlučili smo je i ostvariti. Cilj je bio Beograd.  Počeli smo kontaktirati  kolege meteorologe iz Srbije.  Odazvali su se i  s radošću  prihvatili našu ideju, te smo krenuli  u realizaciju.

Na vrijeme nismo pomišljali, no na dan polaska bilo je na našoj strani. Kao i uvijek atmosfera u busu je bila dobro zagrijana i do cilja  nije splašnjavala.  Nastavila se i po smještaju u hotelu, začinjena meteorologijom i pivom.

Jutro je nezaustavljivo došlo, s njim i kolegica koja će s nama provesti cijelo vrijeme boravka i voditi nas po meteorološkim institucijama u Beogradu.

Prvo smo posjetili kolege iz SMATS-e, u sjedištu, na aerodromu u Surčinu. Dočekao nas je rukovoditelj prognostičke službe, i  uz riječi dobrodošlice, manji domjenak i izmjenu darova, družili smo se u  prognostičkoj službi. Dežurne kolegice su zdušno prikazale što je sve u domeni rada dežurnog prognostičara. Među kolegama su se razmjenjivala iskustva, sjećanja na neke zajedničke trenutke i brojne kolege koji su sada u mirovini.

Vrijeme je prošlo brzo. Zahvalili smo kolegama iz SMATS-e na prijemu i uz nezaobilaznu zajedničku fotografiju, oprostili se od njih.

U RHMZ RS, na Košutnjaku, već nas je čekao domaćin, predsjednik MDS-a. Posjetili smo prognostiku i doznali što i na koji način pokriva javna prognoza, te što je  u domeni zrakoplovne prognoze. Zanimljivo je bilo poslušati što se radi na polju protugradne obrane, na što su domaćini jako ponosni. Prisustvovali smo i puštanju sonde u pripadajućem podnevnom terminu, te čuli mnogo pojedinosti iz rada RHMZ RS.

Posebno zadovoljstvo je činio posjet MO, staroj zgradi Zavoda  u Karađorđevom parku, u kojoj djeluje Muzej meteorologije. Interesantno je bilo poslušati voditelja koji nas je proveo kroz postav i s mnogo ljubavi prenosio mnoge zanimljivosti: od prvog dnevnika iz 1848. godine i knjige o meteorologiji iz 1863, preko pisanog materijala, fotografija, meteoroloških karata i instrumenata za mjerenje meteoroloških i hidroloških veličina, do prezentacije suvremenih trendova u meteorologiji i hidrologiji …

Kako smo dobar dio dana proveli u službenom dijelu posjeta, trebalo je  relaksirati ostatak poslijepodneva. Raspršili smo se od Kalemegdana, preko Ušća i poznatih lokacija u samom središtu Beograda, upijajući toplinu jesenjeg sunca. A u dobrom društvu, upijalo se i što šta tekućeg…

 No pravo druženje nas je očekivalo navečer  u Skadarliji. Starogradska boemska ulica poznata po brojnim čuvenim kafanama u kojima su umjetnici, pjesnici i glumci tražili mir i inspiraciju. Neponovljivo  iskustvo smo doživjeli i mi u brojnom društvu kolega meteorologa, uživajući u  delicijama (đakonijama) domaće kuhinje, starogradsku glazbu, ples … .

Bili smo iznenađeni i počašćeni odzivom na zajedničku večeru kolega s aerodroma iz Srbije i Crne Gore. Hvala im na tome!

U dobrom društvu večer brzo prolazi, ponoć … i nedjeljno jutro već je bilo tu. Neispavani, ali zadovoljni nastavili smo obilazak Beograda. Prepušteni vodičkinji i mirnom prijepodnevu na beogradskim ulicama, razgledom iz busa, doznali smo dosta o povijesti grada, znamenitostima, trgovima … . posjetili smo Hram Svetog Save. I dalje, preko Dedinja i posjeta Kući cvijeća, krenuli put Avale.

Naime, nakon prijepodnevne koncentrirane doze povijesti, ostatak vremena  smo odlučili provesti u prirodi. Prošetali smo se do spomenika Neznanom junaku i čuli  nekoliko kratkih crtica o samoj povijesti lokaliteta i  gradnji ovog poznatog djela Ivana Meštrovića.  A kako nam je vrijeme još uvijek bilo naklonjeno,  popeli smo se i na  vidikovac televizijskog tornja Avala,  gdje smo sa 122 m visine pogledom  mogli obuhvatiti panoramu Beograda, brežuljkastu Šumadiju, te ravnice preko Save i Dunava.

U podnožju Avale u etno restoranu Stari Majdan opušteno smo ručali, zahvalili se domaćinima i predali prigodne poklone zahvale. Bilo je vrijeme za povratak.

Vrijeme više nismo držali pod kontrolom, očekivano, počelo se  kvariti, a do izlaska iz Srbije, i putu do Zagreba,  prala nas je kiša.

Puni dojmova, lagano umorni ali zadovoljni, završismo i ovaj izlet.

Tekst: Ivan Ljuština
Fotografije: Mladen Rupčić