ZANIMLJIV ISTOK SLAVONIJE
Odmakom vremena osvrt na događaj i doživljaj poprimaju finu patinu, te se bolje sagledavaju vrijeme i aktivnosti provedeno u Slavoniji. A pripreme su bile duge. Nekako se čini dalek taj istok, nedohvatljiv, a u isti mah pruža mnogo neotkrivenog, lijepog i zanimljivog.
I nakon mnogih odgađanja krenusmo jednog subotnjeg, proljetnog jutra na put u susret izlasku sunca.Vrijeme u vožnji je popunjeno zabavom, tekućim pitanjima i tako sve po redu dok ne stigosmo na prvo odredište, RC Gradište, kod Županje. Iako blizu prometnice, nezamjetljiv, ali na zanimljivoj lokaciji blage uzvisine na rubu mjesta, dočarava svu širinu slavonske ravni. Ljubazna posada RC-a nas je dočekala kako pravi domaćini u Slavoniji to i čine. Nakon čašice razgovora i domaće šljive ili loze, za dobrodošlicu, obiđosmo i upoznasmo se s radom RC-a, vremenom kad je osnovan, stradanjima u ratnim zbivanjima, te naznake budućnosti. Pojedinci se prisjetiše svojih radnih početaka na ovoj lokaciji. Poseban doživljaj bilo je popeti se podno kupole radara i prepustiti se vidicima ravnice, prošaranih šumama, poljima, selima i gradovima u okruženju. Puni dojmova pozdravismo se s domaćinima i krenusmo put Valpova.
U perivoju dvorca Prandau-Normann dočekao nas je simpatični domaćin, koji je svojim zanimljivim stilom pripovijedanja davao poseban štih povijesnim činjenicama, opisima grada i dvorca. Pričom nas je proveo kroz spoj srednjovjekovne i barokne arhitekture, dostupnim postavama u prostorijama dvorca, te dijelovima uređene kule.Uspeli smo se i na vidikovac s kojeg puca pogled na Valpovštinu, ali i preko granice u Mađarsku. Saznali smo i zanimljivosti o perivoju, povijesno poznatom Valpovčaninu fra Matiji Petru Katančiću, Prandauvom kazalištu … . i bilo bi toga još da vrijeme neumitno ne teče, pozivajući nas dalje. I tako nakon pozdrava sa ljubaznim domaćinom krenusmo put Našica.
Poglede su nam privlačila polja pod vodom i nakon obilnih svibanjskih kiša, razlivena Karašica. I brzo smo u Našicama pred još jednim dvorcem. Dvorac obitelji Pejačević zanimljiv je stilom gradnje i okruženjem pripadajućeg perivoja. A od kustosice doznasmo da uz njega postoji i mali manje poznat dvorac. U predvorju i uz centralno stubište su portreti povijesno poznatih osoba, od grofova do hrvatskog bana iz obitelji Pejačević. Prolaskom kroz postave dođosmo do sobe posvećene glazbenici, skladateljici Dori Pejačević. Uz opuštajuće taktove glazbe koji se šire prostorijama, pogled odluta prema perivoju s jezercem, puteljcima i livadama, te bujnim raslinjem. Vrijednost ovog perivoja očituje se u izuzetnoj botaničkoj i dendrološkoj raznolikosti.
Uz sam dvorac smješten je i hotel u kojem smo potražili odmor pri kraju subotnjeg puta. No, to nije bio i kraj dana jer ga je trebalo okruniti dobrom slavonskom večerom. U opuštenoj atmosferi ugodnog restorana na drugom kraju grada sa zanimljivom gastro ponudom u druženju dočekasmo noćne sate. Dobru atmosferu nije narušilo ni vrijeme koje se promijenilo postavši nestabilno, praćeno pljuskovima i grmljavinom, jer su nas ljubazni domaćini u manjim grupama prevezli do hotela, pruživši tako grupi najupornijih priliku za još koju dodatnu čašu dobrog vina.
Nedjeljno jutro je nudilo pravu meteorološku poslasticu za ranoranioce; vedro, sunčano i maglovito. Magla je, stanjujući se i povlačeći ka perivoju, dočaravala bajkovit prizor izranjajućeg dvorca.
Mnogima je taj prizor promakao, ali ne i doručak, te potom druženje na kavi s gradonačelnikom g. Miletićem i kolegom poznatim klimatologom, Našičaninom, Ivanom Guttlerom.
Vrijeme je pozivalo dalje i put je vodio po slavonskoj ravni, pored Osijeka, do Vukovara i Vučedola. Na povijesnoj lokaciji 2015.g. otvoren je Muzej vučedolske kulture s modernim postavom i interaktivnim prikazom života tadašnjih ljudi. Prolaskom kroz 19 prostorija doznajemo mnoge pojedinosti o kulturi, stilu života, poimanju vremena, nastajanju i razvoju naselja na lokaciji, metalurgiji, poljoprivredi, kalendaru … .
Na žalost sam lokalitet nije u cijelosti obnovljen, osim kuće Goldschmidtt, nekadašnji ugostiteljski objekt i dunavske plaže nose još ratne ožiljke. Nekadašnje izletište, ponos Vukovaraca, čeka bolja vremena.
A vrijeme curi i čeka nas posjet još jednom centru znanja.
Cilj nam je posjetiti Kulturni i znanstveni centar, u rodnoj kući Milutina Milankovića u Dalju. Povod je 140-a obljetnica rođenja međunarodno priznatog znanstvenika. Iako izvorno nije meteorolog, poznat je i priznat utemeljitelj moderne klimatologije i klimatskog modeliranja. Najpoznatije su mu teorije koje povezuju Zemljino gibanje s dugotrajnim klimatskim promjenama, te teorija ledenih doba tzv. Milankovićev model.
Po njemu su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu. Kao svestrani znanstvenik bavio se i mnogim drugim istraživanjima, npr.stvaranje najpreciznijeg kalendara do sad u kojem je godina duža svega za 2 sekunde, i usklađivanje između julijanskog i gregorijanskog kalendara, koji iako prihvaćen nikad nije primijenjen u praksi.
U nevelikom postavu izuzetno dobro je popraćen život znanstvenika, a posebno nas se dojmio prikaz modela znanstvenih dostignuća.
Zahvalivši se na izuzetnoj prezentaciji voditelju i zajedničkom fotografijom u dvorištu spomen kuće na samoj obali Dunava, završismo posjet Kulturno znanstvenom centru.
Šetnicom duž obale Dunava uputismo se do obližnjeg restorana. Unatoč tmurnom nebu i pokojoj kapi kiše koja nas prati, boje, miris i moć Dunava su ono što ostavlja dojam i ostaje u sjećanju. Dojam koji je valjalo potvrditi i pravim, bogatim, slavonskim ručkom u više sljedova. A ugođaj? Ugođaj su upotpunili tamburaši s Dunava, poznatim bećarcima i pjesmama ovog kraja.
Teška srca napuštamo Dalj, daljsku planinu, Slavoniju i punih trbuha tonemo u popodnevni drijemež. Oblačno i kišno vrijeme nam pomaže u tome. No, nije trebalo dugo , sunce je provirilo, atmosfera u busu je živnula, a tekuća pitanja , vicevi i smijeh skratila je vrijeme do dolaska u Zagreb.
Otkrismo kako u Slavoniji postoji mnogo toga zanimljivog ali isto tako i neotkrivenog što poziva na neka nova putovanja u tom smjeru.
Tekst: Ivan Ljuština
Fotografije: Mladen Rupčić
