Članovi Hrvatskog meteorološkog i Hrvatskog agrometeorološkog društva i ove su se jeseni družili na stručnom izletu. Ovaj puta smo otišli u srce Požeške kotline, u Park prirode Papuk.
Prekrasne jesenske boje pratile su nas od početka putovanja, a kad smo ušli u područje parka prirode neke scene su bile zaista kao nacrtane rukom vrhunskog slikara.
Prva postaja unutar parka prirode bio je zaštićeni spomenik prirode Dva hrasta. Malo smo protegnuli noge i laganom šetnjom kroz šumu došli do lokacije Dva hrasta. Ali nažalost, uspravno nas je dočekao samo jedan! Vrijeme je učinilo svoje, pa je jedan od dva starca, starih 420 i 500 godina, legao na padinu. Ne znamo koji, nisu nam se htjeli predstaviti. Onaj koji još uvijek uspravno stoji, zaista je impresivan. Nije mogao ni cijeli stati u zajedničku sliku.
Nakon Dva (zapravo sada samo jednog) hrasta stali smo kod jedinstvenog geološkog spomenika prirode Rupnica s rijetkom morfološkom pojavom vulkanskih stijena. Ovo je stvarno jedinstvena pojava, jedna od tri slične u svijetu; jedna je u Irskoj, a druga u SAD-u. Društvo se složilo da bismo trebali otići pogledati i ova dva fenomena te ih usporediti s Rupnicom. Sponzori – javite se!
Vozeći lagano kroz park prirode i diveći se krajoliku, napokon smo stigli do Park šume Jankovac. Lagano smo se okrijepili (tko uz kavu, tko uz pivu ili sendvič) pa uz stručno vodstvo mlade zaposlenice parka krenuli Grofovom stazom. Po ravnom terenu, uz dva umjetna jezera koja je dao iskopati grof Josip pl. Janković, za uživanje svojih gostiju i sebe, razgledavali smo svi zajedno. No, kad se trebalo početi penjati, nas 12 „zrelijih“ ili pomalo umornih krenulo je i dalje ravnim terenom oko jezera. Mlađi i oni u boljoj fizičkoj kondiciji krenuli su uzbrdo, u dubinu šume. Tamo su ih čekale dvije krasotice, vitke bukve, pa grob grofa Josipa Jankovića te groblje staklara – prvih stanovnika Papuka. Ta je grupa bila zaista mlada i brza jer je dostigla drugu grupu kod slapa Skakavac. Moram priznati da sam bila pomalo razočarana – slap nakon sušnog ljeta nije bio baš bogat vodom pa nam se nije pokazao u svoj svojoj raskoši. Zato sam priložila i sliku Skakavca iz lipnja 2019. kad je bio puno raskošniji nego što smo ga sad mogli vidjeti.
Još par minuta penjanja od slapa i eto nas ponovo na livadi ispred planinarskog doma na Jankovcu. Par kapi kiše nije nam uspjelo pokvariti dojam, a bogme ni ručak – naravno planinarski grah!
Okrijepili i odmorili smo se i ponovno u autobus. Sad tek dolazi na red stručni dio izleta – posjet meteorološkoj postaji Kutjevo u vinogradu obitelji Krauthaker.
Putem smo imali nepredviđene poteškoće: na cesti nam se ispriječilo stado ovaca i koza, bez pastira, ali su bile vrlo ljubazne i na trubljenje vozača autobusa se uljudno maknule uz rub ceste, a nakon prolaska autobusa ponovo zauzele cijelu širinu ceste! Baš lijepo odgojene životinje!
Motritelj na meteorološkoj postaji Kutjevo-Videm nam je objasnio koliko vinogradarima, vinarima i voćarima iz cijelog kutjevačkog kraja znače podaci mjerenja na ovoj meteorološkoj postaji. Treba naglasiti da je ta tzv. investitorska postaja, postavljena na inicijativu gospodina Vlade Krauthakera, koji je još 2002. godine shvatio da bi im meteorološka mjerenja na samoj lokaciji vinograda bila od puno veće koristi od onih na najbližoj klimatološkoj postaji DHMZ-a i inicirao njezino postavljanje. Podatke koriste i DHMZ i vinogradari kutjevačkog vinogorja. Prava win-win kombinacija!
Nakon razgledavanja meteorološke postaje, službenog slikanja s pratiteljima putovanja koji su nam svima podijelili simbolične darove, uvukli smo se u vinariju i s velikom točkom na i – degustacijom vina uz stručno objašnjenje izvrsnog tehnologa vinarije Krauthaker – završili ovaj prekrasan izlet.
Vožnja autobusom do Zagreba protekla je relativno brzo, s obzirom da je većina izletnika dio puta prespavala, omamljena svježim planinskim zrakom, penjanjem po šumi, i (ah, bože moj!) finim kutjevačkim vinima.
Jedva čekamo proljetni izlet!
Tekst: Vesna Đuričić, Video: Nenad Drezga, Slike: izletnici
