Tradicija, kao ritual okupljanja i druženja je nešto što ova ekipa ustrajno nastoji održati. Tako je bilo i ove subote 19.03., u Crikvenici, a sve povodom predstojećeg Svjetskog meteorološkog dana.
Naši domaćini, kolegice i kolege s Kvarnera, predložili su za mjesto okupljanja crikveničku rivijeru. Spremno smo se odazvali. Sunčan dan, opuštena i srdačna atmosfera.
U parku kod meteorološke postaje našli smo se motriteljicom Anđelkom Radil. S zadovoljstvom nam je ispričala mnoge zanimljivosti iz rada i povijesti postaje, duge 125 godina, jedne od tri najstarije s neprekinutim kontinuitetom u Hrvatskoj. S dosta mara skuplja činjenice koje bi željela staviti u neku meteorološku monografiju svoga kraja, a što želimo da joj i uspije. Ponosno pokazuje s ljubavlju održavan meteo krug pun niskog mediteranskog bilja. Zanimljivo je poslušati kako je spoj mediteranske klime, bilja i uz meteorološka mjerenja doprinio da je samo područje postalo poznato i cijenjeno klimatsko lječilište.
Povijesne činjenice
- prva sporadična mjerenja, boraveći na posjedima knezova Frankopana u Kvarneru, započinje liječnik Santorio Santorio. U razdoblju između 1587. i 1599. ocjenjivao je djelovanje bure na zdrave i bolesne osobe. Sam je načinio anemometar na vagu, termoskop i higroskop kojima određuje razliku topline i zasićenosti zraka izdahnutog iz pluća bolesne i zdrave osobe;
- 01. srpnja 1891. postavljena je u parku prva meteorološka postaja, prvi motritelj je magistar farmacije Ivan Polić. Redovito evidentira meteorološke podatke, te iste dojavljuje u Zagreb;
- Društvo za unapređenje i poljepšavanje Crikvenice i okolice 1900. osniva gradsku meteorološku postaju;
- od 01. travnja 1901. meteorološka postaja započinje s redovitim radom;
- donošenjem zemaljskog Zakona o zdravstvu, od 25. ožujka 1906. Crikvenica je proglašena klimatskim lječilištima;
- od 01. siječnja 1987. puštena je u rad automatska meteorološka postaja u krugu Thalassotherapije, koja bilježi 10 minutne vrijednosti meteo elemenata i radi do 1999.;
- od 2002. radi automatska meteorološka postaja DHMZ-a.
Potom smo obišli postaju koja svoje postojanje na istoj lokaciji broji respektabilnih 115 godina. Manja, simpatična gradska postaja opremljena osnovnim instrumentarijem, dostupna je svakom prolazniku, poseban je ponos i kulturno-povijesni spomenik Crikvenice.
Nastavak je bio nešto ne formalniji uz druženje s kolegama i laganu šetnju uz pokoji zanimljiv podatak iz povijesti lokacije. Nađosmo se na ušću Dubračine u more, lokaciji na kojoj je nastala Crikvenica. U Lapidariju „Vele crikve“ , najstarije crkve, i samostana „Kaštela“ uz nju, koje je dao sagraditi Nikola IV Frankopan, nalazi se i manji postav retrospektive Juraja Julija Klovića, a o svemu nam je više rekla kolegica, i sama Crikveničanka, Elisa Matošić.
Već dobro opušteni i omamljeni proljetnim suncem svratismo na zajedničku kavicu. Ostali smo ugodno iznenađeni gestom TZ Crikvenica koja nas je počastila i tortom Frankopan, na čemu im iskreno zahvaljujemo. Delicija je to koja spada u gastronomsku baštinu, a mi zadovoljno konstatirasmo kako su i ona davna doba znali uživati.
Nakon mora pošli smo u zaleđe, Vinodolska dolina i imanje Pavlomir. Tu gotovo zapuštenu dolinu obnovile su vrijedne ruke znalaca vinogradara iz Srijema. Na pozamašnim površinama uzgajaju razne autohtone sorte vinove loze, te pokoju donesenu iz rodnog kraja. Spoj ljubavi, rada i odlične klime dao je izvrsna i nagrađivana vina. Kao lijek. Zadovoljene znatiželje, zagrijani s dobrim rezervama vinskih proizvoda, pođosmo na večeru.
Na ulazu u konobu nas je dočekala ploča s natpisom „METEOROLOŠKA STANICA – Kameni izvještaj o vremenu“. Nismo se dali navući na komentare i simpatična podbadanja vlasnika, tvrdeći da je naš rad pouzdaniji. O radu, prošlim vremenima, filozofskim i meteorološkim temama i konstatacijom kako je vlasnik dobar znalac svog zanata, što se dalo vidjeti i okusiti, nastavilo se druženje.
A tradiciju treba očuvati, u novemu litu va Istri. Do vidova.
https://www.facebook.com/rivieracrikvenica/posts/10154115602768028
tekst: Ivan Ljuština
