Namjera je bila jasna i dvojaka, okupiti kolegice i kolege na druženju povodom Svjetskog meteorološkog dana. Ove godine smo domaćini mi u Istri kao i točno prije 20 godina. Tada, u ožujku 1999., smo započeli s druženjima meteorologa iz Istre i s Kvarnera upravo na istoj lokaciji u Kotlima. Iako se međusobno povremeno čujemo, uvijek je zadovoljstvo naći se s kolegicama i kolegama uživo.
Vidjeti gdje je tko nakon dva desetljeća, umirovljenike ( pa i one vrlo svježe), one koji još rade, a s iznimnom zadovoljstvom neka nova lica. Posebno nas je razveselio što su nam se na druženju pridružila i nekolicina prijatelja i kolega iz Zagreba.
Dan je obećavao, lijepo vrijeme, opuštena atmosfera, lokacija podno Huma u dolini gdje svoj životni put započinje potok Mirna. S mosta smo se spustili do jedinog preostalog mlina, te sišli u samo korito podno velog Slapa. Protekla zima i početak proljeća su ekstremno sušni u Istri, što se odrazilo na količinu vode u potoku. Od toka i slapišta ostala je samo poveća lokva.
Put nas je dalje preko nekoliko brežuljaka odveo u duboku unutrašnjost Istre, u Draguć. Lokacijom na hrptu, na visini 504 m n. v., nudi predivne vidike na doline središnje Istre, okolna brojna naselja i jezero Butoniga. Gradić je to duge i burne povijeti, s ostacima mletačkih zidina, brojnim crkvicama s freskama iz 12. st., u kojem se nalazi i kuća fresaka, fontik, središnji trg s fontanom … . Mnogo toga se da vidjeti, obići i doživjeti, što smo i učinili. I na kraju uživali na toplom proljetnom suncu u očaravajućem pejzažu i ugodnom druženju.
Jasno nam je zašto su brojne filmske ekipe ovdje snimale filmove, što je u obližnjoj oštariji i dokumentirano fotografijama poznatih glumaca. A doznali smo da je i među ovom družinom, par domaćih, odigralo svoje statirajuće role.
Ugodno ugrijani krenusmo do još jedne zanimljive lokacije. Među brojnim biserima unutrašnjosti Istre krije se i ovaj u blizini Buzeta, divlji, dubok i raskošan kanjon potoka Drage s brojnim slapovima. Ispred samog ulaza u kanjon, potok Draga se ulijeva u potok Mirnu, i s tog mjesta zajedno nastavljaju teći kao rijeka Mirna, najduža istarska rijeka. Obrušavajući se u svojoj punoj snazi voda je izdubila kotlove u kraškom terenu. Na samom početku uređene pješačke staze “Sedam slapova“, dva su slapa. Nažalost suša je i ovdje učinila svoje i od slapova nismo vidjeli ništa. Do trećeg slapa, Vela peć, drugog najvišeg u Istri, nismo ni išli, već smo se ostali diviti ljepoti obraslog kanjona. Ostalo je na nama samima da ponovo dođemo i doživimo čaroban svijet slapova u nekom vodom bogatijem razdoblju.
Nahranjenih vizualnih čula ljepotama i zanimljivostima krajolika, trebalo je nahraniti i nepca. Na obližnjem brežuljku, u blizini Buzeta, s pogledom na Ćićariju, brojne brežuljke i doline, nastavili smo druženje u konobi. U rustikalnom ambijentu nudila se maneštra, šuga, fuži, pljukanci, mlade šparoge i domaća vina uz ugodnu ćakulu.
Ostaje samo žal što se još pokoji umirovljenik nije odazvao, ali vesele mlade kolege , što daje nadu da bismo mogli dočekati još koju okruglu obljetnicu na ovim, meteorološkim druženjima.
No, prije toga, vidimo se na idućem stručnom izletu HMD-a.
Pozdrav iz Istre
Tekst: Ivan Ljuština
Fotografije: Mladen Rupčić
