Tekst: Ivan Ljuština                                                                                   
foto: Karmen Pindulić Možnik

Prelaskom preko mosta, uz lijep pogled, pomislimo na buru od koje ni traga. Dan ugodno topao, sunčani Omišalj i procvjetale ciklame u šumarku. A tek je kraj ožujka.

Požurili smo ka prvom odredištu, na drugi kraj otoka, u Baško polje. Usput, prekrasan pogled na zeleni otok koji plijeni svojim bogatim kulturno povijesnim nasljeđem, ali i prirodnim ljepotama, stvarajući skladnu cjelinu. Pogled na ovaj ambijent misli vam vodi na mitske likove vila i vilenjaka iz lokalnih mitoloških predaja. Mnogo je jasnija legenda o pomorskim Matanima i kamenitom okolišu. No nas je više zanimala ona o Kišnom duhu i zazivu kiše. A to nam nije trebalo.

Ugodnom vožnjom stigosmo u Jurandvor, na lokaciju nekadašnje opatije sv. Lucije iz 11.st. Nakon dokumentarnog filma o Bašćanskoj ploči, odgledanom u obnovljenom prostoru samostana, razgleda restauriranih zidina i same crkvice, mnoge pojedinosti o lokalitetu i povijesnom značaju zapisa na Baščanskoj ploči su nam bili mnogo jasniji.

Iako je sunce ugodno grijalo i nije nam se išlo, trebalo je poći u grad Krk. U samom centru ovog lijepog gradića nađosmo se usred bogate povijesti.  O kulturno povijesnim faktima nam je govorio vl. Velčić. Od nastanka mjesta i crkve, Frankopanima i njihovom imenu, grbu i kapelici, gradnji i širenju katedrale, arheološkim radovima koje vodio i Andrija Mohorovičić, te mnogim drugim zanimljivostima. Posjetili smo i „gornju crkvu“ sv. Kvirina te izložbenu postavku nabijenu povijesnim artefaktima. Poučna, ostavlja posjetioca u dubokim mislima o davnom dobu prije našeg. Mnogi od nas, koji nisu prije posjetili Krčku katedralu, spojili su ono pročitano sa stvarnim lokalitetom. Dojmljivo. Brzinski smo obišli dio zidina i kalama se spustili do rive, ali smo kavu ipak odlučili popiti u Vrbniku

Stigavši u Vrbnik nad morem, uputismo se uskim uličicama u kraći obilazak i završili na terasi s pogledom na Crikvenicu, Novi Vinodolski … Lijepo, tiho i ugodno predvečerje uz kavu ili čašu vina u svima je budilo zadovoljstvo ovim druženjem. Bonaca, a Vrbnik je jedan od rijetkih naseljenih mjesta na burovitoj strani otoka Krka. I opet se postavlja pitanje što je s burom ? Ostalo je mnogo zapisa o buri i njenom utjecaju na život u Vrbniku:

   Zabilježeno u dnevniku „dižmar“ , svećenika desetinara, u ožujku 1620., u Vrbniku:

 „To leto bi prestup, i to leto učini se fortunaod bure na dan Svetoga Matija. I učini se tolika stid (studen), i dura veliko vrime. I takova stid biše da parvi četartak karizmi ja pop Matii Sparožić misu od kuventa smarznu se S.ta kerv u kaleži. I potli se smrzavaše vsaki dan. I vino u bačvah se smarzivaše … „,

    a Ivan Žic je 1899. zabilježio opisujući vjetrove u Vrbniku:

 „Mej termuntanun i burun ni u nas nikakova vetra, nego naša bura puše nigda po termuntani, nigda da grego, nigda je prava bura, nigda puše po livantu. Po mestih na gori se to pozniva i po valih u mori. Ako gre vetar spod Crikvenice, ondaje bura po termuntani;ako gre spod Novoga, onda je prava bura; ako gre spod Senja a vali zanaša malo na termuntanu, onda je da grego bura;ako jako na termuntanu zanaša, onda je po livantu. Ke sorti bura puše , znaju judi ugonit po dimnjaku i dimu.“

Ipak su nas misli i trbusi pozivali na večeru. Još malo prolaska kroz kale i preko trgova i eto nas u konobi Lucija. Rakija za zagrijavanje, šurlice s gulašom, teletena ispod peke … atmosfera je postajala sve opuštenija. U dobar čas stvoriše se gitara i armonika, te dobar sopac. Pjesma je išla iz grla, a u grlo je tekla vrbnička žlahtina. Ugodno druženje se nastavilo do u kasni sat. Jako se teško bilo odvojiti od dobrog i raspoloženog društva, kod pojedinaca se pojavila i suza u oku „ zar već, jer tako je dobro, nebi još …“

Ali kaže narodna „kad je najljepše, treba prekinuti“, i s lijepim mislima dočekati neko novo druženje.