Prošlogodišnji Svjetski meteorološki dan proveli smo osvajajući vrh Učke, koji je bio pod snijegom i maglom. Izdržali smo visinski dio priprema. Ove godine odlučili smo provesti otočne pripreme. Na poticaj člana našeg Društva iz Malog Lošinja, motritelja Marija Kučića, i uz podršku kolega Jadranke i Davora Puncenta, nismo puno oklijevali te smo odlučili skoknuti do njih 24. ožujka 2007. Na žalost, uslijed niza okolnosti naša se ekipa prepolovila. No i ovako, u manjem broju, uspješno smo prešli na Cres. Ako ste prošli svih 80 km od Porozine do Malog Lošinja, ne treba opisivati ljepote otoka. Tko nije, neka si da malo truda i neće biti razočaran. Naš domaćin nas čeka u gradiću Cresu.
Po legendi, Osorani protjeraše biskupa Sv. Gaudencija koji se povukao u špilje gdje ga ujedahu zmije, te ih on prokle i otad na otocima Cresu i Lošinju nema niti jedne otrovnice. Jedno od ciljnih mjesta je posjeta kolegama iz Hrvatske kontrole zračne plovidbe (HKZP) na aerodromu Lošinj. Obišli smo prostore ARO ureda u sklopu kojega se nalaze meteorološki instrumenti ZMP Lošinj. Pogled sa kupole je dojmljiv. Okolni vrhovi, ali i otoci Susak, Vele i Male Srakane djeluju pitomo. A i Učka se vidi. Nažalost podaci se ne prikupljaju, a jedini trag su METAR izvještaji koji se daju u razdoblju otvorenosti aerodroma. Krenusmo u samo mjesto Mali Lošinj, u isto tako malu (kvadratima) glavnu meteorološku postaju koja se tu nalazi od kraja 40-ih godina prošlog stoljeća. Ljubazni domaćini iznenadiše nas toplom dobrodošlicom- kavica, marenda, piće, kolači. Ugodno časkanje je proteklo u obilasku prostorija i meteorološkog kruga, izmjenom zapažanja i iskustava. Pažnju nam je privukao limun s velikim plodovima. Kazaše da je stablo staro preko 40 godina i daje 3 puta godišnje rod, a miruje jedino ljeti. U dvorištu su i pomalo zaboravljena stabla našeg podneblja, stari dud i žižula. Spustismo se na novo uređeni trg i rivu na koje su mještani s pravom ponosni. Uvala i park šuma Čikat, prava riječ bi bila raj. A to je još od davnih vremena znao i u nasljeđe ostavio Ambroz Haračić (1855-1916) botaničar i prirodoslovac. Determinirao je 2000 vrsti biljaka, a od toga 600 ljekovitih. Ciljano je nasađivao te vrste na Čikatu. Tu je osnovao meteorološku postaju i obavljao mjerenja od 1887 do 1905. Utvrdio je izuzetne uvjete za zračno lječilište jer je uvala zaštićena od bure i juga. To su prepoznala i tadašnja dvojna monarhija Austrougarska i sagradili vile. Jednu , vilu Karolinu, Franz Josef je sagradio svojoj ljubavnici. Prosto poželiš biti ljubavnica. A siguran sam da bi i vjetrokaz na vrhu mogao ispričati puno dobrih priča. Vremena su nova, novi vlasnik iz Italije, vili vraća stari sjaj. Lijep dojam nam je dopunio "Miomirisni otočni vrt" koji je nastao ljubavlju i upornošću Sandre Nicolich. Mala kućica u autohtonom stilu skriva puno topline i daha starih vremena. A tek mirisi!. U vrtu su posađene mnoge aromatične biljke. Uzgoj je ekološki. Stabla se prskaju rastvorom eteričnih ulja lavande i kadulje. Interesantan je način na koji su zaštitili masline od insekata. Na donji dio debla se veže vuna koja je namočena u ulje kadulje ili lavande te se kukci u nju upletu i uginu. Vuna se baci i postupak ponavlja. Maslina je na ovoj mikro lokaciji počela otvarati cvjetove. Ružmarin je cvjetao dva tjedna ranije , a i sve ostalo bilje spremno je za cvat. Upravo su u tijeku dani kadulje, pa smo mogli i isprobati proizvode od nje. Kušajući aperitive od raznog bilja proradio nam je apetit. Pogađate, na meniju je riba. Od ribljih salata, juhe, te završno škampi, lignji, pedoći, orade ... , i sve to zaliveno dobrim vinima. A janjetina i vina sa Suska? Pa ostaje nam alibi za novi posjet. Kratko, ali slatko druženje morali smo zaključiti i požuriti na zadnji trajekt za Brestovu. I dogovor je pao. Naš prošireni tim Istre i Kvarnera pod vostvom pravog bodula Marija Kučića, spreman je za izazove dalmatinskih otoka. Možemo dosta ribe maknut, a ni vino nam ne škodi. Uz poruku da su pripreme bile više nego uspješne - vidimo se na izletu za dva mjeseca. Do tada, u ime svih sudionika, lijepi pozdrav.
tekst: Ivan Ljuština
