Krenusmo mi, bome već u 5 sati izjutra, s uobičajenog polazišta na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Tko rano rani-dvije sreće grabi! Tako je i bilo: prva je bila subota 19.05., a druga nedjelja 20.05.2007. godine. I začudo-nitko ne zakasni. A bilo nas je dosta - gotovo puni dvoetažni bus. Čak ni putem nikoga ne izgubismo zahvaljujući Vesni, koja nas je kao ovčice, poput ovčara pazila i skupljala okolo po pejzažima.

Stadosmo usput u Josipdolu da bi posjetili mjesta gdje i carevi idu pješice. Tako je valjda stao i Josip II kad je gradio jozefinsku cestu. E kad bi Franjo, i 1. i 2., vidio kakve ceste mi izgradismo, kao ovu bajnu put Splita! U Josipdolu pokupismo još neke članove ekspedicije, te stigosmo na meteorološku postaju u Zadru gdje se društvo kompletiralo. Zadivili smo se i zavidjeli krasnoj MP Zadar lociranoj u vrtu pored mora, gdje raditi nije mora, iako se mora. Opipali smo usput malo mora i tu mora da je negdje brod. I čekao nas je na rivi zgodan 20-tak metarski "stari vuk" - zastrašujućeg naziva "Tornado"! Odmah smo se udomili i zbližili sa simpatičnom posadom: naravno bradatim kapetanom, njegovim pomoćnikom i dvoje (cura i momak) brodskih malih.
Naredna dva dana ovi dragi ljudi uspješno su opsluživali i nas i brod na kojem smo se ugodno osjećali. Napominjem odmah čitatelju koji se nada da ću u organizaciji izleta naći neke propuste s kojima bi mogao praviti šale, da takvih po običaju nije bilo, pa će ovo izvješće biti ozbiljno dosadno. Neće biti ni opisa prirodnih ljepota kraj kojih prođosmo, jer mnogi su bili tuda, pa i onuda i posvuda, kao Čapka koji sve vidje i sve zna. Prvo smo prošli preko Zadarskog kanala, bez sudara, te pokraj Ošljaka došli u Kali, gdje ljudima ništa ne fali, al se time nitko ne hvali. Lijep doček nam je organiziran na rivi, sa ukusnom domaćom zakuskom, dočekaše nas i pozdraviše tu najveći mali ljudi. Na platou pored mora zapjeva i zapleše njihova mala i simpatična folklorna grupa, tako da i našim "Žetelicama" (koje će se kasnije čuti) pogodiše frekvenciju. Ali nažalost moramo dalje, podjelismo Kučerino "Vrieme" i sl., oprostismo se, ukrcasmo i pjevajući plovismo dalje. A kad brod plovi i ribe je već ulovio, kad se pojelo i popilo, vrijeme je za pjesmu. Alen je, svaka mu čast, ponio i gitaru! Zapjevasmo, featuring Alen and Zetelitze, tako moćno da su nas čuli sve do okolnih Zadra, Sukošana, Filip i Jakova, Biograda, Kukljice i dalje - sve do Banja na Pašmanu gdje se opet iskrcasmo. Ovdje sva otočna mjesta izgledaju jednako lijepo, pa se hrabro uputismo dublje u unutrašnjost, gdje smo u cimerfraj kući našeg Duška, najvećeg mateorologa iz Banja, opet, a što drugo nego pili, jeli i pjevali. Nastavili smo plovidbu, usidrili se u zavjetrini ispred Ždrelca (op.a: naziv ovog prolaza između otoka Ugljana i Pašmana nema veze sa riječi žderati) i - ručak na brodu! O tome neću puno - jer tko bi poslije svega još puno jeo. Sva sreća da kapetan nije pio pa je pogodio prolaz kroz uski Ždrelac u Srednji kanal. Prošli smo kanal bez sudara pjevajući od sreće, te pristali u Salima. Uvjerili smo se da je Sali od takvih mjestašca na otoku, najvjerovatnije najubavija lučica. Prođosmo kroz malo mjesto preko brdašca do obližnje uvalice gdje je smješten naš - tu jedini hotel, "Sali". Bilo je već predvečerje i hrabriji se okupahu u još svježem moru na lijepoj plažici na rivici ispod hotelčića (op.a.: da sve bude u deminutivu). Smjestili smo se po sobama - dvokrevetnim, ugodnim, čistim. Svaka čast. E, još prije slijedi, naravno opet klopa - večera u tvornici riba "Mardešić". To nam je priredio domaćin, uz pozdravni govor i odgovor. Predjelo, jelo, nakon jela - sve riba, koja sad već ide na uha van, te se zlobnici pribojavahu da će i desert biti "puding" od ribe! Šalimo se, vina je u izobilju, i ovaj me ambijent u jednostavnom tvorničkom restoranu podsjetio na isto takve sindikalne izlete prije puno godina, kad se puno pilo, pjevalo, jelo i družilo. Sad već svi umorni, bez takve vrste kondicije, ne mogasmo više dugo izdržati. Ipak Žetelice malo pokušahu dati na znanje začuđenom personalu radnika Mardešića o kakvom se tu potencijalu radi, ali ni one ne mogaše više. Tako krasna noć u Salima ostade spokojna, a i mjesec je bio zaposlen činjenicom, kako moj cimer Brankina kaže, što mu Venera prođe točno iza njega - jedanput u 500 godina! Sutradan u nedjelju čekaju nas novi napori. Poslije noćenja u depadansama i doručka u besprijekornom jednostavnom ugođaju hotela oprostismo se od vedre lučice u Salima i krenusmo put Kornata - u PP Telašćica. Uplovili smo i oplovili krasnu Telašćičku uvalu, malo zavirismo vanka uz Sestricu i vanjske stijene Dugog otoka. E lipote li, naročito za kontinentalce, dok sveznajući moreplovci samo komentirahu. Nakon kratkog obilaska usidrili smo se u zgodnoj lučici PP-a. Odatle slijedi pješački obilazak okolnih ljepota. Neki se okupahu u malom Salt Lake-u, predvođeni hrabrom Ankicom, a drugi prošetaše okolo, prijeko i poprijeko i na vanjsku stranu otoka uz more da vide i opipaju one klisure prema Italiji. Brankina nije našao dovoljno visoko brdo ni dužu planinarsku rutu, jer sve je tu blizu i na dohvat parsto metara. Tako većina završi u hladovini lijepog, ali u ovo doba godine polupraznog restorana u uvali uz more. Tu bi čovjek poželio ostati dulje, ali šta ćeš, moramo opet na brod i na ručak! Srećom bili su tu galebovi, naši vjerni pratioci, koji su nam doslovce jeli iz ruku i skoro iz tanjura, pa su nam pomogli da probavimo obilnu brodsku hranu. Parafrazirajući Cocinu pjesmu: turistima oni viruju! I tako počinje već povratak preko kanala, pored galebova pridružiše nam se malo i delfini, te naravno prigodne pjesme. Žetelicama uz Alenovu pratnju na gitari, svi smo pomalo kvarili posao. Vjetar se malo digao u Zadarskom kanalu i padne diskusija o vjetrovima maestralu i tramuntani. Ja prije izleta, da se stručno uzdignem, pročitah Vučetića Vrijeme na Jadranu, a i uz nešto pomorskog iskustva, uključih se u razmatranje - što je maestral a što tramuntana. I na kraju diskusije, zavisno od lokalnih prilika i neprilika, zaključih otprilike da "vitar puše okle mu voja", pa da na našem komplicirano lijepom Jadranu "vrime čini škerce" i ne sluša baš uvijek meteorologe. Tako, umorni, zadovoljni i promukli stigosmo na zadarsku rivu. Tu nam je usput bila još jedna atrakcija - čuvene morske orgulje na rivi. Valovi su bili dosta veliki i dobro čusmo polifoniju. Mene početni tonovi podsjetiše nekako na Paljetkovu Falu - kao zahvalu cijelom društvu na još jednom uspješnom izletu. Prođosmo još "mrtvi (umorni) hladni (nikako ne gladni)" pored lipota kao što su Sv.Donat i Stošija, decumanus i cardom - glavnom ulicom starog grada-poluotoka dođosmo do busa koji nas je čekao na unutarnjoj strani rive. Na istom putu kojim smo i došli nije bilo nekih važnijih događaja. Neki zaspaše sanjajući pučku meteorologiju, a neki ne od Brankovih priča i tako se vratismo u Zagreb. Ja, na ljubaznu zamolbu meteorološkog društva kojemu ću se uvijek odazvati, napisah ovo izvješće, tek toliko da se sjetimo kako nam je lijepo bilo. 

tekst: Tata jedne meteorologinje (Dunje) - Krunoslav Drvar 

Hrvatsko meteorološko društvo ovom prilikom srdačno zahvaljuje na organizaciji izleta, na prvom mjestu našem vrijednom članu Dušku Kraljevu. Samo nešto malo manje zasluge, ali ipak prilične, imaju i Alica, Vesna i Davor. Također hvala tati meteorologinje na osebujnom prikazu izleta u Zadar i otoke, koji je doneo svježinu pristupa u ovakve izvještaje.