Po staroj tradiciji Hrvatskog meteorološkog društva organiziran je proljetni izlet, ovaj put po Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Tradicionalno je također bilo i to da je na datum izleta, 24.5.2014., vremenska prognoza bila relativno nepovoljna . Srećom, kiša nas je samo ispratila iz Zagreba, a dalje je vrijeme bilo sunčano i toplo uz povremenu naoblaku.
Na obilaznici su nam se pridružili kolege iz Istre te smo oko pola devet stigli do našeg prvog odredišta – grada Čazme, koji je dao DHMZ-u jednu znamenitu klimatologinju J. Dočekali su nas ljubazni voditelj Turističkog ureda g. Franjo Jagatić i ravnateljica Centra za kulturu, gđa. Jadranka Kruljac- Sever i uz razgledavanje arheološke zbirke predstavili su nam bogatu povijest grada. Razgledali smo izložbu slika drugog poznatog čazmanca, Aleksandra Marksa, jednog od osnivača Zagrebačke škole animiranog filma i u kino-dvorani smo pogledali crtić „Crvenkapica“ iz 1955., prvi hrvatski (i jugoslavenski) crtani film u boji. Film je nadahnut dijelom i diznijevom školom crtanog filma, a iznenađuje duhovitim detaljima.
Prošetali smo Čazmom do crkve Blažene Djevice Marije, jedinog objekta u gradu koji je preživio burni srednji vijek, napad Sulejmana II i više turskih paleža i razaranja. Turska razaranja crkva je preživjela vjerojatno stoga što je u njoj bio grob vojvode Kolomana, brata Bele IV, a Turci, iako u svojim pohodima nisu ostavljali kamen na kamenu, nisu dirali grobna mjesta. Glavne vrijednosti crkve, koja se trenutno obnavlja izvana prema originalnom romaničkom izgledu iz 13. st., su drveni, živahno obojeni oltari iz razdoblja baroka i rokoko orgulje iz 1767., trenutno u radionici na popravku.
Po preporuci domaćina probali smo sladoled spravljen po staroj domaćoj recepturi i okrijepili se kavicom prije ponovnog ukrcavanja u autobus s vodičem g. Jagatićem, koji nam je svojim bogatim poznavanjem okolice oplemenio vožnju do sela Bojana i Miklouš. Vožnju nam je oplemenila i degustacija domaćih pića: loze-Zaninović, travarice-Sajko i orahovice-Jurković koje je poslužila zanosna „hostesa“ Ksenija C. U selu Bojana posjetili smo galeriju akademskog slikara Franje Matešina, lijepo uređenu kraj njegove rodne kuće, a uz nju i mali amfiteatar u kojem se ljeti održavaju predstave i koncerti. Posebno su dojmljive slike koje uz motive iz prirode, često cvijeće velikih proporcija, sadrže i nadrealne detalje. Na izlasku iz sela prošli smo kraj bioenergane u izgradnji, gdje će se dobivati energija iz biomase te organskih ostataka i otpada biljnog i životinjskog podrijetla.
Vozeći se kroz Sišćane primjetili smo gnijezdo i par roda u njemu, tu ih ima preko trideset te je to jedno od „najrodnijih“ sela u Hrvatskoj. Također, u području lokalnih ribnjaka boravi oko 120 vrsta ptica pa je to svojevrsni mali ornitološki raj.
U selu Miklouš posjetili smo Etno-kuću Tonković, staru drvenu moslavačku kuću s tri međusobno povezane prostorije niskih stropova: kuće (soba), kunje (kuhinja) i komore (spremnica) i natkrivenim ulazom ganjkom koji se pruža cijelom duljinom kuće. U kući se nalazi originalni namještaj i uporabni predmeti, a gazdarica je na tkalačkom stanu tkala domaće platno za nošnje, posteljinu i ručnike. U dvorištu su nam domaćice poslužile kukuruznu zljevanku i pogačice od dizanog tijesta s domaćim, u stepki stepanim maslacem. Uz čaj i kuhano vino lijepo smo se okrijepili za nastavak puta.
Nakon sat i pol vožnje stigli smo do Daruvara, gdje smo prvo posjetili kolege u glavnoj meteorološkoj postaji. Barokni dvorac Janković, izgrađen 1777., s kojim počinje novija povijest Daruvara, obišli smo uz vodstvo gospođe iz Turističke zajednice. Njegov izled jasno nam govori o velikom bogatstvu obitelji (navodno se se bavili politikom, jednom od najunosnijih grana gospodarstva u Hrvata). U vrtu je impresivno, kao i dvorac staro stablo ginko bilobe nazvano Adam, jedno od deset najstarijih stabala ginka izvan Azije, i uz njega manje impresivna ženska jedinka Eva.Vjeruje se da ova stabla donose ljubav i plodnost, kao i ljekovita voda termalnih izvora. Jankovići su doselili u ovaj kraj među ostalim i zbog zdravlja, ti su termalni izvori poznati još od vremena rimskog carstva. Oni su tu izgradili bazene i zgrade kupališta te Julijev park, lijepi perivoj velike hortikulturalne vrijednosti.
Nakon ugodne šetnje odvezli smo se do restorana vinarije Lotada, gdje smo imali malu degustaciju vina koje proizvodi obitelj Lneniček od sorti graševina, chardonnay, traminac i crni pinot. Vinarija je smještena u idiličnom krajoliku na brdašcima iznad Daruvara, poznatim po kvalitetnim vinima što govori i sama adresa, Daruvarski vinogradi 82. Vlasnica nam je održala pozdravni govor u 111 godina starom vinskom podrumu kapaciteta 150.000 litara gdje se novo vino čuva u inox bačvama, uz par stotina prašnjavih arhivskih butelja starih do deset godina.
Nakon finog domaćeg ručka, i s nekoliko buteljki iz vinarije, lagano smo krenuli put Zagreba, sretni što smo upoznali još jedan kutak svoje domovine.
Tekst: Davor Tadić i Melita Perčec Tadić
Fotografije: Mladen Rupčić
