Na isteku klimatološkog proljeća 2013. uputili su se članovi i prijatelji HMD-a na proljetni izlet u Gornje Međimurje. Iz autobusa smo prvi put izašli u Nedelišću. Posjetili smo vodocrpilište Nedelišće u sklopu kojeg se nalazi i klimatološka postaja Čakovec - Nedelišće. Šest bunara ovog vodocrpilišta vodom opskrbljuju veći dio Međimurja. Ljubazni domaćini pokazali su nam, osim meteorološke postaje, i pumpe za vodu te objasnili na koji način se voda crpi i distribuira.
Razgledavanje Čakovca započeli smo u Perivoju Zrinskih te smo obišli Stari grad koji se nalazi usred perivoja. Na mjestu tvrđave već se u rimsko doba nalazila utvrda za vojne potrebe. Početkom 13. stoljeća grof Csaky (Čaki) podignuo je drvenu utvrdu "Čakov turen" po kojoj je Čakovec dobio ime. U 16. i 17. stoljeću posjedom Čakovec vladala je obitelj Zrinski, u 18. stoljeću vlasnici su bili grof, a kasnije grofica Althan te je krajem 18. stoljeća utvrdu kupio turopoljski grof Feštetić. Danas je unutar dvorca smješten muzej Međimurja. Prošetali smo i središtem Čakovca kojeg krase mnoge građanske kuće i zgrade građene od 18. stoljeća naovamo.
Posjetili smo i gotičku barokiziranu kapelicu Sv. Jelene u Šenkovcu. Kapelica je sve što je ostalo od pavlinske crkve sa samostanom iz 14. stoljeća. Pored kapelice nalaze se i ostaci mauzoleja obitelji Zrinski.
Posjet turističkom kompleksu Cimper počeli smo razgledavanjem Spomen doma rudarstva koji je smješten u staroj sortirnici ugljena. Osim predmeta, alata, fotografija, stare telefonske centrale, poslovnih knjiga rudnika, u muzeju se nalaze i upotrebni predmeti iz prošlosti međimurskog kraja. Uslijedila je degustacija prvog međimurskog piva (i svijetlog i tamnog), pogačica od čvaraka i čipsa od jabuka, a nakon degustacije i ručak u pivnici kompleksa.
Okrijepljeni i siti krenuli smo na ranč Smoki i Rozi čiji je vlasnik ljubitelj životinja te ima pravi mali zoološki vrt. Zainteresirani su mogli vidjeti perad, zečeve, koze, magarce, ponije, a zacijelo i još neke životinje koje nisam zapazila. Pred prijetećim kumulonimbusima koji su nam se približavali u jugozapadnoj struji autobusom smo se uputili prema Žabniku. U tom malom mjestu u općini Sv. Martin na Muri nalazi se drveni riječni mlin na skeli iz 1902. godine.
Vode Mure pokreću veliko vertikalno vodno kolo (tko je bio na izletu u Lici sjetit će se da smo tamo vidjeli horizontalno vodno kolo s vertikalnom osovinom). Vodno kolo pokreće kameni žrvanj za mljevenje žita. U planu je elektrifikacija mlina kako bi bio isplativiji jer bi tada Međimurci mogli u mlinu mljeti svoje žito, a njihovi gosti kupovati brašno mljeveno u tom mlinu. Nakon razgledavanja mlinice prevezli su nas skelom do druge obale i natrag
Nakon još jedne kratke vožnje autobusom stigli smo i do vinarije Lovrec u Svetom Urbanu (Štrigova) u kojoj je bila zakazana degustacija. Pljusak nas je spriječio u razgledavanju vinograda no zato smo razgledali vinski podrum iz doba kad su Međimurjem vladali Zrinski, a koji je i danas u upotrebi. Uz bačvaste svodove podruma i stare drvene bačve podrum krije i stare i skupe butelje koje se, naravno, nalaze pod ključem. Tu je i stara drvena preša za prešanje grožđa, jedna od najvećih u Hrvatskoj. Ispred podruma rastu dvije stogodišnje platane koje se "brinu" da se mikroklima podruma ne mijenja, tj. da oscilacije u temperaturi ne budu prevelike jer bi to naštetilo kvaliteti vina. O povijesti ovog kraja svjedoči i obelisk koji se nalazi u dvorištu vinarije, a potječe iz doba Napoleonovih ratova. Na imanju je i drvena kušaonica vina s etno zbirkom za koju se brine kćer vlasnika. Isprobali smo pitki zeleni silvanac, bijeli sauvignon koji okusom podsjeća na bazgu, sivi pinot, muškat žuti, chardonnay i viteško crno vino. Između raznih vinskih sorata probali smo i domaće kiflice, sir i čvarke.
Kako je naš izlet pao na dan Sv. Urbana, zaštitnika vinograda, kad su u Međimurju otvorena vrata svih vinarija, posjetili smo još i vinarije obitelji Cmrečnjak i Tomšić. Kušali smo i poznati pušipel ili šipon. Vjerujem da svaki izletnik od brojnih isprobanih sorata našao i svog favorita, a neki su se opskrbili i zalihama vina za kućnu konzumaciju. Dobro raspoloženi i umorni krenuli smo za Zagreb. Za neki sljedeći izlet ostaje nam posjetiti Donje Međimurje koje nije vinorodno područje, ali je poznato po pletenju šibe i ispiranju zlata na Dravi.
Tekst: Petra Čiček
Foto galerija: Ivan Ljuština, Jadran Jurković
