Nakon dugotrajnih priprema konačno je došao dan polaska na planirani izlet Hrvatskog meteorološkog društva u Istru, njen južni dio. Kao i obično, polazak je bio u ranim jutarnjim satima, oko 5 30, sa željezničkog kolodvora u Zagrebu. U Karlovcu su nam se pridružile dvije kolegice iz Gospića, te smo žurno nastavili prema Rijeci, jer smo upozoreni da se obilaznica zbog radova zatvara u osam sati, a to smo svakako željeli izbjeći. U tome smo i uspjeli, pa smo na odmorište Vrata Jadrana stigli prije osam sati, gdje smo se malo osvježili, i gdje su nam se pridružili kolege iz Splita i Rijeke i okolice.

Poslije kratkog odmora, put smo nastavili, i nesmetano stigli do Pule, tj. do zračne luke Pula, gdje su nas dočekali domaćini. Procedura ulaska, (ušli smo u međunarodni prostor) je trajala kratko, te smo se zaputili do prostorija aerodromske meteorološke službe. Nakon dobrodošlice, male-velike zakuske i osvježenja, dogovoren je program posjeta. Gospodin Mario Birkić nas je upoznao sa sadržajem prostorija, u kojima su oblasna i aerodromska kontrola leta, meteo služba, te ostale službe nužne za funkcioniranje aerodroma. U grupama smo obišli prostorije, popeli se na kontrolni toranj, i uživali u vidiku i za nas novim stvarima. Gospodin Milan Sijerković održao je prezentaciju svoje knjige «Istarska meteorološka škrinjica», koju smo mogli po popularnoj cijeni i nabaviti. Pravo iznenađenje, koje smo prihvatili s oduševljenjem, bilo je panoramsko razgledavanje medulinskih otoka i grada Pule malim zrakoplovom za pet putnika. Takvu priliku nitko nije htio propustiti, pa čak ni oni koji imaju strah od letenja, pogotovo u malim avionima gdje je sve na dohvat ruke, i nema se osjećaj zatvorenog sigurnog prostora. Naš pilot je bio vrlo simpatični gospodin Nijaz Delić, a uzbuđenje je bilo još i veće jer je pilot očekivao unuka u trenutku letenja, na čemu smo mu svi čestitali. Sve rečeno svjedoči da je atmosfera bila sjajna, s puno uzbuđenja i lijepih doživljaja.

Potom smo se uputili u Vodnjan, u crkvu svetog Blaža, gdje smo uz predavanje i vodstvo svećenika vidjeli čuvene mumije, tj. tijela svetaca čija tijela nakon smrti ne propadaju. Mistična i ugodna atmosfera crkve nas je osvježila, a mumije su ostavile dubok dojam nerazjašnjene tajne, i još jednog bogatstva Hrvatske, koje nije dovoljno poznato široj javnosti. Fotografiranje nije bilo dopušteno, ali smo uzeli sliku iz reklamnog prospekta kojom ilustriramo ono što smo vidjeli. Toranj crkve je najviši u Istri. Potom smo se prošetali do nove uljare, u kojoj nas je ljubazni domaćin Damjan Gambaletta uputio u proces proizvodnje maslinovog ulja, a tamo smo mogli i kušati više vrsta ulja, koje su dobile razne nagrade i priznanja, te po želji kupiti nagrađene vrste.

Slijedio je nastavak izleta, odlazak u Fažanu, te brodom na Brijune, naš nacionalni park. Na brodu smo se sladili ukusnim kroštulama. Na Brijunima nas je dočekala gospođa stručni vodič, kojoj se ovom prilikom zahvaljujemo na stručnom i zanimljivom vodstvu jer za nas je pripremila i neke posebne zanimljivosti, pikanterije, kao što su na stijeni nedavno otkriveni tragovi stopala dinosaurusa uz samo more. Turističkim vlakićem obišli smo otok Veli Brijun, pun iskonske ljepote prirode i arheoloških ostataka i nalaza. Vidjeli smo životinje nacionalnog parka, antilope, nojeve, slonove......., čak i poznatog istarskog boškarina, te istarsku kozu, koja se uostalom nalazi i u grbu Istre. Ostaci bizantskog kaštruma ili starorimske vile su bili vrlo impresivni, pogotovo ako se pogledom obuhvati prostor koji je zauzimala, gotovo dva hektara. Na kraju smo posjetili muzej fotografija iz života Josipa Broza Tita, te preparirane životinje koje je dobivao na dar. Otočje Brijuni je zaista bajkovito, i vrijedilo ga je posjetiti i vidjeti.

Dan se bližio kraju, pa smo se vratili na obalu i autobusom uputili u Dugu uvalu, u hotel Croatia, gdje je bilo predviđeno noćenje. No, dan još nije bio gotov, jer smo nakon što smo se smjestili, krenuli na večeru u obližnju konobu Kažun u Pavičini. Kažun je  specifična kućica od kamena koja se gradila bez upotrebe vezivnih materijala (tehnika suhozid), a služila je pastirima kao sklonište za vrijeme nepovoljnog vremena. Na području Istre ima ih sačuvanih oko 3000. Sličnih kućica ima i na drugim mjestima na hrvatskoj obali Jadrana. Večera je protekla u ugodnom druženju, sređivanju i izmjeni utisaka.

Sljedeće jutro smo se nakon doručka uputili u Labin, rudarski gradić, vrlo pitoreskan, gdje smo prvo popili kavu u Velom kafeu, a potom posjetili muzej rudarstva uz stručno vodstvo kustosice. U sklopu muzeja je napravljen vrlo vjeran model rudnika, sa originalnim alatima i uređajima, čak i gromadama uglja. Prošli smo kroz taj muzejski prostor, i zaista smo imali osjećaj kao da se nalazimo u rudniku, pogotovo što je oko polovice puta hodnik visok samo metar, pa smo hodajući pognuti osjetili samo djelić radnih uvjeta, tj. kako je teško bilo vaditi rudu u takvim nečovječnim uvjetima. Čestitamo autorima muzeja. Labinom smo se prošetali do vidikovca, pogledali okolinu, fotografirali se, a onda se društvo uputilo poučnom stazom u Rabac, a manja skupina izletnika se odlučila autobusom otići u Rabac i ispijati kave na ugodnom suncu na morskoj obali uz obaveznu šetnju plićakom. Spuštanje poučnom stazom kroz šumu uz potočiće te izvor i ponor pri kraju staze, kao da smo u nekom gorskom kraju, a ne nadomak mora, trajalo je oko sat i pol do dva, kako za koga. Svuda nas je pratio miris bagremova cvijeta. Nakon što su se spuštači odmorili, krenuli smo u obilazak starog kaštela u Kršanu koja se polako preuređuje i obnavlja. I taj je kaštel ostavio duboki dojam na sve nas, jer je građen vrlo maštovito. Samo smo se mogli prepustiti mašti i zamisliti kakav je život vođen u starini. Slijedio je ručak na pravom ranču Stare staze u Kršanu.

Prekrasan prostor u srcu prirode. Kratko smo posjetili mjestašce Gračišće na vrhu brda s kojeg se pružao prekrasan vidik sve do Učke. Potom smo se uputili u vinariju Anđelini na Velanovom brijegu na degustaciju vina. Dočekao nas je ljubazni domaćin i domaćica, te nam prezentirali sorte koje uzgajaju i male podrumarske tajne proizvodnje kvalitetnog vina. Bockali smo kockice sira i umakali ga u maslinovo ulje, te kušali više vrsti vina, a za sladokusce med u čokoladi bio je novo otkriće. Naravno, prigoda je bila opskrbiti se kvalitetnim vinom i popuniti kućne zalihe, ili obogatiti kućne enoteke. Izlet se polako bližio svom kraju, pa smo se oprostili od naših ljubaznih domaćina, kolega iz Istre koji su cijelo vrijeme bili s nama. U povratku, ponovo smo stali na Vratima Jadrana, te se oprostili od jednih koji su ostali u Rijeci i drugih kojih je čekao dugi put do Splitu. Put do Zagreba protekao je bez problema u ugodnom društvu, a osjećali smo samo slatki umor. Možemo samo reći jedno veliko hvala našim dragim kolegama iz Istre koji su nam i ovog puta priredili sama iznenađenja i nezaboravno druženje koje ćemo još dugo prepričavati. Upili smo u sebe još jedno nezaboravno iskustvo, postali bogatiji za još jedan djelić druženja, što obećava da će se ovakve aktivnosti nastaviti i u budućnosti.

tekst: Davor Nikolić