Na poziv Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu članovi HMD su se 7. listopada 2006. godine, otputili u posjet toj školi - jedinoj školi u Hrvatskoj koja u svom programu ima obrazovanje meteorološkog usmjerenja. To je bila prigoda da se upoznamo s radom škole, planom i programom obrazovanja za meteorološkog tehničara, uređajima i okolišem škole, te sa profesorima koji provode rečeni program.
Nakon ugodne i kratkotrajne vožnje do Karlovca, prispjeli smo u školu u ranim prijepodnevnim satima. Tamo su nas ljubazno dočekali domaćini uz prigodan domjenak. Ravnatelj škole nam je održao predavanje o školi, programima koji se u njoj provode, a profesori su nas detaljnije upoznali sa nastavom za meteorološkog tehničara. Pritom je Društvo dobilo lijepe poklone, radove učenika, a odužili smo im se knjigama u izdanju HMD za školsku biblioteku. Na cijelom putu kroz Karlovac, a i kasnije, domaćin nam je bila Marina Grčić, također član Društva, ali i kao predstavnik gradskog poglavarstva Karlovca. Razgledali smo školu, meteorološki kabinet, a posebno je bio lijep obilazak okoliša i školskog arboretuma, koji je u to jesenje jutro imao čaroban ugođaj. Svratili smo i do obližnje meteorološke postaje, na kojoj nam je voditelj, Dubravko Došen ukratko prezentirao povijest i sadašnjost meteoroloških motrenja i mjerenja u Karlovcu. Slijedio je obilazak Karlovca uz stručno vodstvo profesora hrvatskog jezika u mirovini Ivice Sečena, koji je za tu prigodu bio odjeven u odoru povijesne počasne postrojbe grada Karlovca. Dakle, ništa ne može nadomjestiti posjet nekom gradu kao što je to stručno vodstvo sa mnoštvom podataka iz povijesti grada. Obilazak je bio toliko zanimljiv, da smo zaboravili na vrijeme, no, ipak, morali smo se oprostiti i krenuti dalje, jer nam je u planu izleta još bio posjet izvoru Slunjčice, obilazak Rastoka, gdje nas je čekao ručak. Izlet na Rastoke je organiziran u suradnji s agencijom Valdemar iz Karlovca. Nekoliko kilometara nakon što smo prošli Slunj cestom prema jugu, zaustavili smo se na parkiralištu, i otputili prema izvoru. Spuštanje nije bilo naporno, ali u svakom slučaju kada se očekuje nešto nepoznato puno uzbuđenja. Kada smo se spustili do podnožja, čekala nas je nedirnuta priroda, rijeka Slunjčica i njen izvor, i nekoliko starih vodenica koje sada nisu u funkciji. Po prirodi se vidjelo da je netaknuta i divlja, pa smo se morali provlačiti kroz gusto raslinje i trnje da bi dospjeli do samog mjesta gdje iz planine izvire Slunjčica. Trebalo je još prijeći rijeku preko trošnih greda koje tamo stoje onako kako ih je priroda razbacala. Sam taj prelazak nije bio ni najmanje bezopasan, jer je prijetila opasnost da grede puknu, ili da se neoprezni izletnik strovali u brzak rijeke. No, sve je prošlo sretno i spretno, svaka čast članovima Društva, pokazali su da nisu samo istraživači u fotelji, nego da se i u prirodi mogu snaći. Nekima je pri tom pomagalo bogato planinarsko iskustvo, a nekima jednostavni oprez. Zaključili smo da je moguće da podzemni tok rijeke vuče porijeklo odnekud iz Bosne, a u Hrvatskoj izbija na površinu kao izvor i nova rijeka. Voda rijeke je čista, svijetlozelene boje. Sve zajedno stvoren je dojam iskona, čiste prirode, što svakog čovjeka duhovno oplemenjuje. Zadovoljstvo je bilo uočljivo na svim licima. Uspon prema civilizaciji bio je nešto teži, ali smo to shvatili kao malu tjelovježbu, pa nitko nije prigovarao. Autobusom smo se vratili u Slunj, i dospjeli na Rastoke, biser prirode, Plitvice u malom. No, prije nego smo upili svu ljepotu okoliša, poručali smo domaće specijalitete uz obaveznu pastrvu na žaru. Poslije ručka simpatična domaćica nas je provela preko livada do slapova i kaskada, prezentirajući nam sve bitne pojedinosti o mjestu na kojem se nalazimo. Nismo znali da se na toj i okolnim lokacijama snimao film o Winetou, a za uspomenu na jednoj je livadi podignut totem. Domaćica nam je rekla da su glumci filma nedavno posjetili Rastoke, da bi obnovili svoja sjećanja na snimanje. Na tom malom prostoru se spajaju rijeke Slunjčica i Korana preko brojnih sedrenih barijera, tvoreći slapove i brzake. Snaga vode je na tom mjestu iskorištena za brojne mlinice, pa je tu nastalo naselje, gdje se i danas živi, ali se zapravo može reći da je to jedinstveni turistički kompleks, pravi mali i dragocjeni biser povijesti, ljudskog pregnuća i ingenioznosti, spoj prirode i čovjeka na najljepši mogući način. Gradnja kuća pokazala nam je izvanrednu maštovitost graditelja, ali i zorno prikazala koliki je napor trebao da se tamo podigne dom. No, pored svega, cijela slika pruža izvanredan estetski doživljaj. Nema ništa ljepše nego šetati po čistom zraku kroz čistu prirodu uz stalno prisustvo vode, slapova, brzaka, promatrati duge koje se stvaraju pri raspršivanju kapljca vode, ali i uživati u tim kapljicama koje su nas malo orosile. Naprosto, kao da smo mogli osjetiti prisutnost negativnih iona, za koje se tvrdi da stvaraju pozitivno i dobro raspoloženje kod ljudi. U predvečerje smo se svi pozdravili i krenuli prema svojim odredištima, noseći u srcu još jednu uspomenu na druženje članova HMD, sve do nekog sljedećeg puta (znamo već da će to biti Zadar i otoci Ugljan, Pašman i Dugi Otok).
tekst: Davor Nikolić
