Posljednji vikend mjeseca rujna članovi Hrvatskog meteorološkog društva proveli su obilazeći meteorološku postaju u Gospiću, ljepote Like, kao i memorijalni centar njenog najznačajnijeg stanovnika, najvećeg znanstvenika i inovatora ovih prostora, Nikolu Teslu.
Nakon 2.5 sata ugodne ranojutarnje vožnje, stigli smo na prvo odredište: grad Gospić, središte Ličko – senjske županije. Uputili smo se do meteorološke postaje gdje su nas dočekali domaćini s pripremljenom zakuskom za okrijep. Nakon primopredaje simboličnih darova meteorološke tematike, razgledali smo mjerne instrumente na postaji i poslušali nekoliko riječi o svakom. Uz standardne, zatekli smo i evaporimetar, instrument koji mjeri isparavanje vode sa slobodne površine sniženjem njene razine. Postaja je od 1901. godine gotovo kontinuirano aktivna (izuzev kratkog prekida nakon 1. Svjetskog rata), a nalazi se na nadmorskoj visini od 564 m. Saznali smo i nekoliko zanimljivih povijesnih podataka, primjerice, onaj o najnižoj izmjerenoj temperaturi od početka mjerenja. Ne čudi što je taj minimum od -36°C zabilježen upravo u veljači 1929., u zimi stoljeća, kako je mnogi veličanstveno nazivaju.
Potom smo se zaputili u Smiljan, selo nedaleko Gospića, koje svoju čast duguje znanstveniku svjetskog glasa, Nikoli Tesli. U memorijalnom centru dočekalo nas je stručno vodstvo, te smo imali prilike vidjeti repliku Tesline ispitne stanice iz Colorado Springsa na kojoj je eksperimentirao s bežičnim prijenosom enegrije i visokofrekventnom strujom. Pogledali smo i film orijentiran na Teslino djetinjstvo u Smiljanu, kao i na njegov psihološki profil. U rodnoj kući stalna je postava replika Teslinih najznačajnijih izuma zajedno s rednim brojem patenata.
Lijepo vrijeme i brojne informacije natjerale su nas da okrepu potražimo u restoranu ''Vrilo Gacke'' u dolini rijeke Gacke. Nakon ukusnog ručka put nas je vodio do Majerovog vrila, gdje smo imali priliku uživo vidjeti proces mljevenja raži, pšenice i kukuruza u svrhu dobivanja brašna, pokrenut snagom tamošnje rijeke. Najveće bogatstvo našeg teritorija, kojeg smo premalo svijesni, jest bogatstvo pitkom vodom. Okusili smo rijeku Gacku iz svog izvornog okoliša, što je najveći dar prirode tog kraja.
Naše posljednje odredište bila je sirana ''Runolist'', gdje smo prolaskom kroz edukativni hodnik vidjeli pojedine faze proizvodnje sira. Kako priča o siru ima početak, proces proizvodnje, tako ima i kraj, a to je degustacija. Kušali smo poznate sireve, poput Kravlje skute, Škripavca te Velebitskog, Krasanskog, Gackog i Ličkog sira.
Puni dojmova, ali i želuca, zaputili smo se natrag u grad Zagreb. Lika nam ostaje u sjećanju kao preslika simbioze prirode i čovjeka, čistog zraka, ali i kao područje klimatološki zanimljivih karakteristika.
tekst: Željka Trepotec
