Nakon prošlogodišnjeg druženja povodom dana meteorologa u Istri, na redu za organizaciju su kolege iz Kvarnera. Ideja je bila da provjerimo organizacijske sposobnosti mladog kolege s Krka. 
Tako je ove subote 20. ožujka, Tomislav Klarić, uz asistenciju iskusnog Srećka Juričića, poveo sve nas u Lokve. Ideju smo primili s radošću , jer iako smo u Gorskom kotaru već bili, još uvijek nam je ostao nepoznat.

U rano subotnje jutro petnaest kolega iz Pazina, Rijeke, Pule, Krka i Zagreba pošlo je u Lokvarski kraj.

Još su stari Rimljani tom kraju dali ime „Vražji vrt“ i u širokom luku ga zaobilazili. Ubrzo smo se i sami uvjerili u djelomičnu opravdanost tog imena. Već pri samom doticaju s Gorskim kotarom dočekala nas je gusta magla, te smo uspješno promašili Gornje Jelenje i mjesto dogovorenog okupljanja. No brzo smo se vratili na pravi put, okupili se, te se opustili uz prezentaciju i degustaciju goranskih pića, zagrijali atmosferu, te spremno krenuli na branu Lokvarskog jezera.

Naš domaćin Tomislav, i sam Lokvarac, potrudio se nizom zanimljivosti i informacija upotpuniti naša saznanja o brani i jezeru. Između ostalog ova je brana jedna od dvije ovog tipa na svijetu ( druga je u Egiptu), o rekordnom ulovu pastrve od 24 kg davne 1973g. , o rukavcima u kojima se dobro lovi riba …

Uz samu branu nalazi se klimatološka postaja HEP-a koju smo obišli i pogledali s primjerene udaljenosti, jer je bila zatvorena. U međuvremenu se magla izdigla u niski stratusni sloj, praćeno južnim vjetrom u jačanju, postalo je neugodno pa smo se s brane uputili u samo mjesto. Dočekala nas je u OŠ Lokve ravnateljica Mirjana Pleše. Zanimljivim pričama i lokalnim govorom vodila nas je kroz povijest Lokava i Lokvarskog kraja. U samoj školi nalazi se zavičajna zbirka , koja svojim bogatstvom eksponata i dokumenata, priča zanimljive priče. Nas su posebno zanimale zanimljivosti iz svijeta meteorologije. I ako u samoj etnografskoj zbirci nema ni jednog instrumenta ili sprave, izuzev druge najstarije knjige, original iz 1897g. O. Kučera „Crtice iz meteorologije“ u kojima se spominju Lokve, na što su jako ponosni. Ravnateljica je istaknula da je istražujući naišla na pisane podatke iz 1860g. kada je kontinuirano bilježena oborina u Lokvama. Istaknula je nekoliko zanimljivosti. Ljudi ovog kraja prognozirali su vrijeme i iz glavice crvenog luka, koju bi razdijeliti na 12 lupina, posoliti, i nakon perioda vremena iščitati koji će mjesec biti kišan a koji sušan. U samom mjestu postojale je zgrada sa drvenim stubama koje su redovno postajale vlažne tri dana prije južine, odnosno promjene vremena. Zapazili su kako je koksara u Bakru imala direktan utjecaj na žućenje i propadanje šuma zbog kiselih kiša, a da se kako više nema koksare, Goranske šume uspješno oporavljaju. Što raduje.

S grupom učenika, ravnateljica, već niz godina izdaje starinski Lokvarski kalendar. Riječ je o kalendaru koji okvirno prognozira vrijeme u svakom mjesecu, a temelji se na starinskom običaju brojanica, točnije praćenju vremena od Svete Lucije do Badnjaka. U tih 12 dana vrijeme se prati iz sata u sat, a svaki je dan ekvivalent jednom mjesecu u godini. Prognoza koja se na taj način stvori vrijedi ponajprije za Lokve, ali i za Gorski kotar, a dosadašnja iskustva su takva da je većina prognoza točna.

Učenici su se, vođeni profesorom fizike, bavili obradom podataka sa klimatološke postaje HEP-a na brani Lokvarskog jezera. Analizu su objavili u listu OŠ Lokve „HAPICA“ u kojem se izdaju i godišnje prognoze. Nekoliko primjeraka smo dobili na poklon.

Razgovor bi još potrajao i mnogo zanimljivosti bi se još doznalo, da nas vrijeme nije tjeralo dalje. Pozdravili smo se s ravnateljicom Mirjanom Pleše i profesoricom Andrejom Marković te im zahvalili i poželjeli mnogo uspjeha u radu i skupljanu zanimljivosti iz njihova kraja te ostvarenju njihovih prognoza.

Na putu k špilji stali smo kod domaćinove rodne kuće, gdje smo se u ugodnom ambijentu konobe, uz vatru u kaminu, pogostili domaćim pićima i izvrsnim pitama od korabe, jabuka i borovnica. Mora se priznati da domaćica ima zlatne ruke, a okuse još nosimo na nepcima. Mmmm, valjalo bi to iskustvo ponoviti.
Okrjepljeni pošli smo do špilje Lokvarke gdje nas je dočekala vodičkinja. Ispričavši nam osnovne podatke , povela nas je u dubinu Lokvarskog kraja. Spustismo se do dubine 70 m, u četvrtu etažu i ostali zatečeni ljepotom koju je priroda stvarala stoljećima. U jednoj od dvorana učinismo i skupnu snimku za pamćenje. Uz vodu koja je kapala, curila i tekla sa stropa, uspesmo se na vrh. 
Puni dojmova i pomalo praznih trbuha, krenuli smo do Ravne Gore na ručak. U dobrom raspoloženju dočekasmo i proljeće, astronomsko, te do noći nastavili druženje. U stvarnost nas je vratila prohladna, još bijela, zimska Goranska noć i došlo je vrijeme za rastanak. 

No, dogodine se vidimo na nekoj novoj lokaciji koju trebamo otkriti.

Tekst: Ivan Ljuština

Snimili: Mario Granbar, Ivica Ružić i Ivan Ljuština