Nekako u ovo doba , oko Svjetskog dana meteorologa, skupina članova HMD-a se od sredine devedesetih godina, okupi na druženju.

Ove smo se godine našli u Mošćeničkoj Dragi, gdje su nas dočekale kolege s Kvarnera. Uvijek je lijepo vidjeti draga lica, a posebno umirovljene kolege koji su puni dobrih vibracija. Omanja riva u nedjeljno popodne, šum mora, ugodna toplina sunca, pogled na otoke i najljepšu šljunčanu plažu na Liburnijskoj rivijeri uz kavicu i čakule djelovala je opuštajuće.

Trebalo se pokrenuti, a cilj su bile Mošćenice . Predložena je šetnja, ali već na startu se nismo mogli dogovoriti koji broj skala je točan. 753 ili 760 ? Vjerojatnost da bi do vrha skala svatko imao svoj broj pregaženih, nagnala nas je da sjednemo u aute i odemo do Mošćenica na 173 m n.v..

Mir, ugodna toplina rano proljetnog sunca prikovala nas je na klupe pred gradskim vratima. No užitak je kratko trajao, tek za jednu borovićku, vodičkinja nas je digla na noge i povela unutar zidina Mošćenica. Zanimljivo je bilo slušati o povijesti mjesta, gornjem i donjem gradu na ovom malom prostoru. I da, potvrdila je točan broj skala. 753. Možda neki drugi put. Kroz uske kale dođosmo do središnjeg trga na kojem se nalazi župna crkva Sv. Andrije u baroknom stilu uređena u 18 st.. Svetište s crkvom i zvonikom na ovoj lokaciji datira od 13 st.. Župnik nas je upoznao s povijesnim i kulturnim značajkama i restauracijama u crkvi. Zaskočio nas je sa zamolbom da svi skupa izmolimo očenaš za kišu, i prihvatismo.

Na trgu je mjesna špina iz koje direktno sa izvora na Učki neprestano teče voda. Vodičkinja nam je prenijela staru mjesnu predaju o pozitivnom utjecaju na zdravlje, a pogotovo dokazano blagotvorno djelovanje na muškost i plodnost muškaraca. Slušali smo s nevjericom i skanjivali se , kolegice su prve radi ohrabrenja, popile po čašu. No uz dosjetke, što radi osvježenja i iz znatiželje svi su popili po čašu izvorske vode. Poneki i 2-3, zlu ne trebalo.

Na rubu zidina je vidikovac s kojeg puca pogled na Učku koja se strmo uzdiže, te Kvarner, otoke Krk i Cres, Brseć … . Ne procjenjivo.

Sišli smo u donji grad u sklopu čijih se zidina nalazi stari Toš. Potpuno je preuređen za posjete današnjih znatiželjnika. Bez riječi vas ostavlja spoznaja o 500 godišnjoj starini i tragovima koje je vrijeme ostavilo na kamenu, pokretanom snagom konja, muku prerade maslina u skučenom prostoru i tiješnjenja na maštilu koja je sačuvana i u funkciji bila do kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. U nedalekoj etnografskoj zbirci niz je predmeta iz života ljudi kroz povijest mjesta. Dojmljivi su predmeti i priča na koji su način siromašniji mještani i s manjim količinama maslina proizvodili ulje za svoje potrebe. Kažu da se znalo koja je žena gazila masline, jer su joj noge imale djevičansku mekoću i putenost. A kako su i tko je to znao, ostaje nedorečeno.

Ništa manje izazovno nas nije čekalo ni van zidina. U obližnjem restoranu „Perun“ (znakovita imena) dočekala nas je spremna trpeza.

Uz lijep vidik i čakulu, promakli su nam oblaci koji su se u većem broju skupili nad naši glavama. Začulo se i potmulo grmljenje u daljini. Podigli smo pogled u nevjerici. Nedugo su nas kapi kiše podsjetile na izmoljeni očenaš. Kasnije smo doznali da je pljuskovitih oborina i slabije kiše bilo mjestimice na dijelu Kvarnera, Učkoj i u središnjoj Istri. Ako je i ova mala molitva pomogla u sušnom predahu, vrijedilo je.

Uz poneka prisjećanja na propuštene izvještaje i manjkave prognoza, uz spizu i vino druženje se nastavilo do sutona. Razišli smo se zadovoljni, ali i radosni što ćemo se s nekima uskoro vidjeti na skorašnjem izletu, a novo druženje zakazali u isto vrijeme i s istim povodom dogodine negdje u Istri.

Gledajući ovu ljepotu ne možete se ne sjetiti književnika koji se rodio, živio i u svojim djelima opisao ljepotu Liburnijskog kraja, podno Učke gore. Eugen Kumičić, Brseć (1850.-1904.) smatra se predvodnikom naturalizma u hrvatskoj književnosti. Posebnost i snaga kojom je slikao ljude i prirodu najviše su izraženi u romanima "Jelkin bosiljak" i "Začuđeni svatovi".
„ … Velebna je istočna obala istarska. Visoka gorska kosa uzdigla se iz modra mora u kojem se zrcali, talasajući se svojim golim glavicama, sve od Preluke i veselog trgovišta Voloskoga pa sve do mrkoga grada Plomina. Po strmini te kose rasplelo se i naslagalo sijaset klada i brežuljaka. Glatka cesta vuče se sad uz samo more, a sad se penje nad vrleti, pod kojima … Kad joj se diviš, sjedeći u lađici podalje od kraja, tvoje se oči ne raje njenim divnim klisurinama. Sive i oštre te vrleti ne mogu ti srce razveseliti, razigrati, ni razblažiti. Kad ih gledaš kako se mirno u moru zrcale duša ti se smiri, srce zakuca laganije, slatka i tiha čuvstva stanu ti se slijevati u grudi, a oko tvoje spušta ti se za tim vrletima u bajne dubljine, gdje se odsijeva plavetni nebeski svod tako, da ti se more prikazuje neizmjernim bezdanom, kao što je i nebo samo. Motreći one mrke grede i pećine kako se dulje i gube u beskrajnost pod tvojom crnom lađicom, misao ti roni sve dublje i dublje, dok ti se napokon prestravljena u duši ne zaustavi... „
Često je opisivao i vrijeme po jugu, magli, kišnim zastorima, neverama i buri koje su u ovim krajevima vrlo žestoke.
…«Bijaše pred Božić. Silovit vihor, bijesna bura hujila je i cviljela oko crkve. Župnik i zvonar pogledavahu na stakla visokih prozora do oltara, kojima je vjetar drmao i tresao. … -Bura, bura, dragi Frane! Da vam istinu kažem, noćas mi je bilo u postelji sa dva pokrivača studenije od jučer. Dosta sam star, ali ovakva bura nije još nikad u dimnjaku grmjela i šumila. … Bura je razbila lađu Mate Bartolića, mladog trgovca iz Jelenčice, te je bacila na hridi. » … … « Južno je obzorje zastrto, a blizu Osora već se nad morem spustila kiša. Ta prolazna ploha čini se kao veliki i prozirni zastor, jer se kroz nju kao u magli vide otoci, mjestimice suncem rasvijetljeni. Mutno sunce probija i plohu dažda, lomeći u njoj svoje svjetlo kad ga otkriju oblaci koji naglo grnu prema sjeveru. Isprekidane sjene velikih i sivih oblaka vuku se kao velike rastrgane krpetine po moru …» …