Trećeg vikenda u svibnju 2012. godine, prijatelji i članovi Hrvatskog meteorološkog društva uputili su se u otkrivanje čari Sarajeva, ali i u posjet kolegama u Federalnom hidrometeorološkom zavodu Bosne i Hercegovine.

Nekima je putovanje započelo puno prije od dogovorenih 17 h ispred Lisinskog, u zelenoj nam Istri, Rijeci. U tim poslijepodnevnim satima u autobus je uskočio i ostatak društva koji se skupio u Zagrebu. A društvo je bilo šaroliko, no svi odreda veseli i dobro raspoloženi. Put nas je vodio autocestom kroz slavonske ravnice do

Slavonskog Broda gdje nam je društvo obogatio i osiječki par. Sve je išlo manje-više glatko dok nismo prošli samu hrvatsku granicu. Tada smo malo zastali i u cijelih 40- 50 minuta prelazili most preko Save i službeno ušli u susjednu nam državu. Sva sreća što smo imali domaće tekuće i krute okrijepe! Čekao nas je put kroz mrklu noć uz rijeku Bosnu do cilja – hotela Terme u Ilidži. Stigli smo kasno, u jedan sat poslije ponoći. Brzinski smo se prijavili u hotel i bacili se na mekane hotelske krevete na odmor nakon dugog dana.

Subotu smo započeli dobrim doručkom i u 9 h i 30 min polaskom u akciju. Vrijeme je bilo prelijepo, vedro i sunčano, brda i planine zelene i poneke s bijelim pokrivačem na vrhu – savršeno za posjet kolegama meteorolozima. Dočekali su nas ljubazni kolege, počastili prijepodnevnom kavom i slatkim, ali i lijepim riječima. Naš glavni domaćin Željko Majstorović upoznao nas je sa stanjem stvari i poveo, zajedno s kolegama, u ležerno razgledavanje prostorija u kojima radi Federalni HMZ i prijateljsko ćakulanje. Grupno smo se fotografirali i otputili u upoznavanje Sarajeva. Najprije nas je gospođa Jadranka, naš turistički vodič, povela u autobusno razgledavanje grada: otomanska arhitektura iz XVI. stoljeća, austrijska arhitektura čeških i zagrebačkih arhitekata iz XIX. I XX. stoljeća, džamije, katoličke i pravoslavne crkve, Miljacka, ratna zbivanja, uskotračni vlak Ćiro i prekrasan pogled na kotlinu u kojoj se smjestio grad,... Zatim smo se uputili i u vođenu šetnju šarenim ulicama Baščaršije: Kazandžiluk, Sarači, Modrića han, dvorište Gazi Husrevbegove džamije, Kuršmuli medresa, Sebilj, Bezinstan. No od silnog razgledavanja po podnevnom suncu čovjek ogladni i zaželi se hlada, pa smo se raspodijelili po raznim ćevabdženicima, burekdžinicama i aščinicama u degustaciju bosanskih (mesnih) specijaliteta, pa još baklava, hurmašica ili tufahija. Dio nas je otišao nazad na poslijepodnevni odmor u hotel, a neki su odlučili još detaljnije istražiti grad. Navečer smo se okupili na zajedničoj večeri s našim sarajevskim kolegama u Parku prinčeva, na brdu s kojeg se pruža prekrasni pogled na svjetla grada. Uz ukusnu hranu, tamburaše i dobro društvo proveli smo toplu svibanjsku večer. Za neke su tu uzbuđenja završila, no poneki su odlučili upoznati se i s noćnim životom Ilidže.

Ujutro smo se uputili na izvor Bosne: neki su se lagano prošetali perivojom, neki elegantno provozali u kočiji, a oni treći došli su autobusom. I u nedjelju nam se vrijeme nasmiješilo, pa smo mogli uživati u osunčanom zelenilu. Uz prijepodnevnu kavu u hladu, uz žubor Bosne, odmarali smo se i opuštali. Kad samo pomislim da smo se baš u to vrijeme trebali penjati na preko 2000 metara visoku, snijegom pokrivenu Bjelašnicu! Još samo šetnjica, kupovina pokojeg suvenira i ručak na Baščaršiji i druženje s lijepom bosanskom metropolom približila se kraju. Čekao nas je veseli povratak kući s planiranjem kamo na sljedeći izlet. Ovaj put smo granicu prošli puno brže, oprostili se s Osiječanima u Brodu i nastavili prema zapadu. U Zagreb smo stigli u još uvijek pristojno vrijeme, što vjerojatno ne možemo reći i za naše kolege koji su nastavili put prema Rijeci, Istri.

Do sljedećeg izleta!

tekst: Iva Dasović