Hrvatsko meteorološko društvo je, na inicijativu Slovenskog meteorološkog društva (SMD), organiziralo dvo i pol dnevni proljetni izlet u dolinu rijeke Soče. Na izlet su se odazvala 22 člana društva u starosnoj dobi od 4 do 81 godine.
Na put smo krenuli u petak 15. 04. 2011. u popodnevnim satima kako bismo do večeri stigli na odredište, mjesto Bovec u sjeverozapadnoj Sloveniji u blizini granice s Italijom. U hotelu «Alp» su nas dočekali slovenski kolege sa šampanjcem, večerali smo te je dogovoren raspored za sutrašnji dan. Noćili smo u vrlo udobnim apartmanima «Kaninska vas» udaljeni pet minuta hoda od hotela.!
Kada smo se u subotu ujutro probudili i šetali prema hotelu na doručak, ostali smo zadivljeni ljepotom prirode. Naime, Bovec se nalazi ispod južnih padina Julijskih alpi na nadmorskoj visini od oko 450 m. Rano proljetno zelenilo, rascvjetani jorgovani i čisti zrak doprinose sveopćem dobrom raspoloženju i ugodi. Samo su još najviši vrhovi pokriveni snijegom. Nakon doručka smo se podijelili u dvije grupe prema vlastitim željama. Tako se manja grupa izletnika odlučila provesti vikend u obližnjem skijaškom centru Kanin. Ostala većina je krenula autobusom najprije prema Kobaridu, gdje se nalazi poznati Muzej prvog svjetskog rata koji je 1993. godine proglašen najboljim europskim muzejom. U njemu se mogu saznati sve informacije o događajima koji su se dogodili na sočkoj bojišnici za vrijeme Prvog svjetskog rata, a gdje je poginulo tristo tisuća austrougarskih i talijanskih vojnika. Nakon kratkog uvodnog predavanja u muzeju uputili smo se prema mjestu Vrsno od kuda su nas, zbog uske i zavojite ceste, kolege Slovenci prebacili autima do sela Krn. Tamo, na oko 1000 m započinje planinarska staza koja najprije prolazi alpskim pašnjacima, a potom se konstantno blago uspinje. Još uvijek su vidljivi ostaci ratnih rovova, utvrda i spilja (čak su i zahrđane limenke na putu izgledale kao autentični ostaci iz rata). Sve detalje o bitkama na ovom području nam je živopisno opisivao naš slovenski vodič, kustos Muzeja prvog svjestkog rata gosp. Janko Jeličić, za kojeg bi čovjek, da ne zna kad je bio rat, pomislio da je i sam sudjelovao u tim bitkama. Nakon dva sata hoda stigli smo do špilje u kojoj se nalazi kapelica. Nakon kratke okrepe dio grupe s boljom fizičkom kondicijom i voljom je prohodao još jednosatni jurišni krug s vodičem do Mrzlog vrha. Oni malo sporiji uputili su se nazad, a 'jurišna' grupa ih je sustigla na kraju staze. Svi skupa smo se opet dovezli do našeg autobusa u Vrsnom gdje smo opustošili obližnju siranu koja nudi odličan ovčji sir. Umorni od četverosatne šetnje dovezli smo se u Kobarid i okrijepili pićem te oprostili od jednog dijela naših vjernih izletnika iz Istre, a mi se vratili u Bovec na željno iščekivanu večeru. Vrijeme nam je u subotu bilo očekivano, prema prognozi, izmjenjivali su se sunce i oblaci, a srećom nije bilo oborine. Kratko nakon večere smo se podružili sa Slovencima te izmijenili dojmove s našim skijašima koji su se vratili s friškom crvenom bojom na licu, a sve uz domaću istarsku malvaziju koju su nam donijeli kolege iz Pule. Tu subotnju noć smo nakon aktivnog odmora i cjelodnevnog boravka u prirodi zaista osjetili opuštajuće blagodati planinskoga zraka.
Sutradan, na Cvjetnicu, probudila su nas zvona obližnje crkve. Dan prekrasan, sunčan, rascvjetan! Mi Hrvati s blagom upalom mišića od jučerašnjeg dana, ali spremni duhom na nove pohode. Još k tomu su nam i prognostičari obećali cjelodnevno sunce. Dan smo iskoristili u potpunosti. Iz Kobarida smo započeli našu šetnju prema slapu Veliki Kozjak. Putem nas je pratila smaragdno zelena Soča od koje nismo mogli maknuti pogled (i fotoaparate), a prešli smo ju preko visećeg mosta s kojeg se pruža spektakularan pogled na rijeku. Žubor slapa smo čuli gotovo u isto vrijeme kad smo ga ugledali, a to je bio veličanstven prizor: stojimo u vodom isklesanom 'bunaru' koji se puni slapom visokim 15 m. U bunaru je tirkizna voda koja dalje hrani Soču. Na povratku je dio grupe ostao u kampu na kavi/pivi/rakiji i palačinkama, uživajući u suncu, a dio je posjetio Kobaridski muzej. Svi skupa smo potom otišli posjetiti monumentalnu grobnicu u kojoj su posthumno prebačeni ostaci od oko 7000 talijanskih vojnika. Na kraju našeg izleta smo još kratko iz daljine pogledali slap Boka, jedan od najimpresivnijih slovenskih slapova (106 m visok i 18m širok).
Nakon ručka smo se pozdravili i zahvalili slovenskim kolegama, zatim u Bovcu pokupili naše skijaše i krenuli put Zagreba još uvijek odmarajući oči u proljetnom svježem zelenilu.
Tekst napisala: Ksenija Cindrić
