Puno je razloga što smo se odlučili na izlet u Split. Prvi je svakako što u Splitu djeluje velika meteorološka zajednica, ali i što u Splitu postoji niz ustanova s kojima naši članovi surađuju na raznim poljima. Osim toga Split je grad vrlo bogate povijesti, pun kulturnih spomenika. U više sam navrata čuo umjerenu rezerviranost, s obzirom da svi "Split znaju". No, ipak nas se skupilo četrdeset šest. 

Ponovili smo postupak kao kada smo išli u Zadar, tj. prvo zaustavljanje u Josipdolu, gdje su nam se pridružili kolege iz Rijeke i Istre. Zahvaljujući našem vrijednom članu Srećku Juričiću, koji nas je čekao u Josipdolu, prve jutarnje kave su nas dočekale poslagane na šanku u hotelu. Putem do Josipdola nas je uhvatila prava proljetna oluja praćena pljuskom, a kasnije smo naišli i na naslage tuče na autocesti. Što smo se više približavali Splitu, vrijeme je postupno postajalo sve ljepše (po prognozi koju smo naravno prije puta provjerili). Dolaskom u Split prvo smo posjetili Pomorski meteorološki centar, gdje nas je dočekao veličanstven prijem. Gospodin Drago Žaja, načelnik centra, nam je održao kraće predavanje o radu PMC-a, nakon kojeg su uslijedila pitanja, obilazak prostorija i bogata zakuska, na kojoj se i ovim putem srdačno zahvaljujemo. Nakon zadržavanja od kojih sat i pol, krenuli smo prema autobusu, no to nije moglo proći bez fotografiranja paunova koji su se smjestili na stablima u obližnjem parku. Svjetlozelena mrlja na tamnozelenoj podlozi borova je značio kamuflirani paun. Prizor je bio pun neke iskonske ljepote. Sljedeće odredište nam je bio hotel Brzet u Omišu, gdje smo se smjestili, a potom je uslijedila vožnja turističkim vlakićem prema Radmanovim mlinicama, gdje nas je čekao ručak. Vožnja kanjonom Cetine bila je posebno impresivna zbog prelijepe i divlje prirode koja nas je okruživala. Domaćini su nas vrlo gostoljubivo dočekali s aperitivom i fritulama, nakon čega je uslijedio bogati ručak. Raspoloženje je bilo na visini, pa se dio izletnika odlučio prošetati kanjonom i gradom, a dio se vlakićem vratio u hotel. Mi smo se osjećali kao turisti, ali je netko duhovito primijetio da će više domaći ljudi slikati nas u vlakiću nego mi znamenitosti. Slobodnu večer proveli smo u vlastitom aranžmanu, šetnjom, kartanjem, televizijom, ili naprosto odmorom u sobama. Sljedeći dan smo nakon doručka otišli u Split u posjet Institutu za oceanografiju i ribarstvo, a ljubazni vodiči bili su nam Branka Grbec i Mira Morović. Zgradu instituta, smješetenu na najljepšem mjestu na Marjanu, projektirao je čuveni Fabijan Kalterna, osnivača Hajduka. I okoliš i zgrada i unutrašnjost su na nas ostavili duboki dojam, mira, ljepote, idealnog mjesta za smireni znanstveni rad. No, program, koji nije bio preintenzivan, ali je ipak zahtijevao poštovanje vremena, odveo nas je u nedaleku Meštrovićevu galeriju, gdje nas je dočekao naš turistički vodič po Splitu, gospodin Nikola Aleksić, mlađa osoba puna znanja i informacija s kojim smo nastavili turistički obilazak. Galerija je zaista nešto posebno, što je vrijedilo vidjeti i doživjeti. Što reći, nego da je poseban doživljaj uživati u originalima i replikama jednog od najznačajnijih svjetskih kipara, Ivana Meštrovića. Uslijedio je odlazak u centar grada, uz obilazak znamenitosti Dioklecijanove palače, popraćen brojnim informacijama o zaista prebogatoj povijesti Splita. Naš je vodič priznao da je i on posebno uživao, jer, kako je rekao, u njegovom poslu je rijetkost voditi turiste na hrvatskom jeziku, s obzirom da je zbog razvijenog turizma njegovo vodstvo najčešće na engleskom. Stekli smo dojam da mu je sve to bilo vrlo simpatično, a nama lijepo i korisno. Nakon višesatnog obilaska Splita uputili smo se na ručak u restoran Arkada, gdje je atmosfera bila vrlo ugodna, a ručak ukusan i obilan. Nakon ručka smo već ušli u poslijepodnevne sate, pa smo se oprostili sa našim domaćinima i krenuli u naš zadnji obilazak na ovom izletu, a to je posjet tvrđavi Klis, za koju nam je rečeno da je u povijesti predstavljala vrata Splita. Postoji i izreka, koja se može čuti i danas, da su građani Splita, ispod Klisa. Čini se da je ta prekrasna tvrđava, relativno slabo iskorišten turistički potencijal, s obzirom na njen interesantni smještaj i ljepotu, pa smo bili tim zadovoljniji da smo je obišli i upoznali. Na povratku prema Zagrebu stali smo još na vidikovac kod Skradina i pogledali utok Krke u more. Nastavak putovanja donio je smirenje i razgovor o viđenom, te smo uz kraća zaustavljanja sretno stigli u Zagreb.