Jesenski izlet Hrvatskog meteorološkog društva 2018. godine nas je odveo u zapadnu Slavoniju. Ranom zorom, još po mraku, iz Zagreba je krenulo veselo društvo, a predsjednik i tajnik društva su se pobrinuli za dobru atmosferu u autobusu.
Prvu kavu smo popili na autocesti A3, a ubrzo nakon tog smo stigli u Radarski centar Gorice. Tamo nas je dočekao domaćin radarskog centra, Duško Resanović, s okrjepom. Kratko nam je objasnio funkcioniranje radarskog centra i glavne meteorološke postaje u sklopu centra, no pitanja je bilo mnogo, a Duško je spremno odgovarao na svako od njih. Detaljno nas je uputio u proces odlučivanja za ispaljivanje protugradnih raketa čije smo modele mogli vidjeti.
Sljedeća postaja nam je bila Nova Gradiška. Osebujan vodič Vlado nas je poveo u panoramsku vožnju lijepo uređenim gradom. Nakon kratke vožnje izašli smo iz autobusa i prošetali Novom Gradiškom. Obišli smo spomenik braniteljima s kipom i granitnim memorijanim zidom u koji su uklesana imena 357 hrvatskih branitelja. Na glavnom gradskom trgu smo vidjeli crkvu Sv. Terezije Avilske s jedinstvenim baroknim tornjem u obliku piramide izvučenih bridova. Posjetili smo i baroknu crkvu Bezgrješnog začeća blažene djevice Marije. U unutrašnjosti crkve su freske poznatog hrvatskog slikara Celestina Medovića. Ispred crkve je predivan park u stilu engleskog parka s vodoskokom Tri gracije
(Vinko Fabris) a posebnost mu daju i dva velika stabla ginka.
Nakon prefinog ručka u restoranu Dukat u Novog Gradiški uputili smo se prema Lipiku i Državnoj ergeli lipicanaca. Na putu smo krivo skrenuli pa smo imali i malu nesreću, no spretni vozač je to brzo riješio pa smo nastavili put prema Lipiku. Tijekom jednosatne vožnje malo smo odmorili u autobusu i stigli u Lipik. Na ergeli nas je dočekao simpatični vodič. Osnivač ergele lipicanaca, službenih konja austrougarske monarhije, je grof Janković iz loze Jankovića koji su bili najutjecajnija obitelj u Slavoniji nakon Trenka. Kroz cijeli kompleks ergele provlači se povijest još od austrougarske, posebno u arhitekturi koja je osmišljena s ciljem da se tamo uzgajaju najbolji konji. Ergela trenutno ima 68 konja. Na ergeli radi 10 ljudi u 3 smjene. Ugašena je 1954. kada je u komuniznu proglašena nepoželjnim ostatkom aristrokracije. Obnovljena 1982., a u vrijeme domovinskog rata konji su odvedeni u Srbiju te su 2007. vraćeni u vrlo lošem stanju. Današnji konji na ergeli su potomci tih konja i još su dva povratnička konja živa. Razgledali smo staju s pastusima, kobilama i predio s kočijama. Imaju i štalu s ponijima i jednom kozom. Naučili smo da se svi lipicanci ždrijebe crni ili tamnosivi, no nakon nekoliko linjanja dobiju trajnu
bijelu dlaku. Na ergeli imaju i prave vrane (crne) kobile. Objasnili su nam kako prepoznati trenutno raspoloženje konja i da su konji veliki meteoropati vrlo osjetljivi na promjenu vremena. Mogli smo i pomaziti pokojeg konja koji je znatiželjno gurnuo glavu među posjetitelje. Nakon posjeta ergeli naš se izlet polako bližio kraju. Krenuli smo prema Zagrebu. U busu je kao i obično bilo vrlo veselo a predsjednik i tajnik društva su se i dalje trudili podizati atmosferu.
Tekst: Renata Sokol Jurković
