"Otok je otok. Drugim riječima sa sobom ponijeti sendviče, VODU, napitke, grickalice"... pisalo je u dopisu kojim se izletnike namjernike, umirovljenike, članove i nečlanove HMD-a pedantno i dobronamjerno (voda velikim tiskanim slovima) informira o detaljima stručnog izleta na otok Lastovo (od 26. do28. rujna), uz u 10. točki izričitu molbu za disciplinu (što bi jel’rekli stegu) bez kašnjenja pogotovo pri ukrcaju na trajekt. Ne znam je li itko pročitao cijeli dopis, ja priznajem nisam, više onako ovlaš, čitam ga sad dok pišem ovaj izvještaj, ma Ivane i Jadrane to samo govori da od početka nisam nimalo sumnjao u vaše organizatorske sposobnosti. Ipak sve kako je nabrojano uredno sam, po naređenju „više sile“ spremio i ponio u torbi, te još dodao ponešto, a uvjerio sam se da i drugi nisu štedjeli na prostoru.
Prvog dana izleta okupljali smo se putem iz Zagreba, prvo u Josipdolu, zatim Gospiću, Zadru i na koncu Splitu, gdje smo se u kasno popodne ukrcali na trajekt za Lastovo. Plovidba je uz hranu, piće, druženje i razgovor protekla iznenađujuće brzo i nakon 4,5 sati pristali smo u luci Ubli. Uslijedio je prijevoz do obližnjeg mjesta Pasadur i tamošnjeg hotela Solitudo. Kasnije se ispostavilo da je 60 razdraganih izletnika za ovdašnje prilike predstavljalo pravu malu invaziju i turistički ekstrem. Naime, Lastovo broji oko 800 stalno prijavljenih stanovnika, no zimi je taj broj nesumnjivo i manji.
Subota je protekla u razgledanju znamenitosti Otoka. Mjesto Lastovo skriveno je od pogleda s mora, vele domaćini zbog zaštite od napada, jer otok tako izgleda nenaseljen. Kuće su usječene i penju se prema vrhovima strmih obronaka, a uličice su uske i gdjegdje se susjedu smještenom niže možete popeti na krov i zagledati u dvorište. Zanimljive su i brojne zavjetne crkvice te Lastovski fumari, posebno građeni dimnjaci koji sprječavaju vraćanje dima u kuće, a svaki je jedinstven. Obišli smo pritom i dvije etno zbirke uporabnih predmeta mještana Lastova iz novije povijesti, ali i iz antičkih vremena. Vrhunac dana nije, kako bi to netko mogao zlobno pomisliti, posjet vinskom podrumu obitelji Šarić, mada je u jednom trenutku tako izgledalo, a niti ručak i delicije pod pekom na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Podanje, čime su Šimići iz Podanja stali uz bok Šarićima. Kako i priliči stručnom izletu, bio je to posjet Kaštelu (Na Lastovu vele Kašćel) kojeg su u 17. stoljeću izgradili Francuzi, a u kojem je još od konca drugog svjetskog rata smještena meteorološka stanica u kojoj nas je dočekao voditelj Kristo Manevski. Stanica je smještana na vrhu brda ponad mjesta Lastovo i s nje se pruža pogled koji doslovno oduzima dah, što zbog pogleda, što zbog jake tramontane koja je puhala. Predsjednik HMD-a Alen Sajko tom je prilikom domaćinu darovao dvije knjige Kučerino „Vrieme“ i „Zavižan između snijega vjetra i sunca“ te plakat s klimatološkim podacima Meteorološke postaje Lastovo.
Imaju na Lastovu pokladni običaj „culjanja“ – klizanja tzv. Turka iliti krivca za sve nedobro kroz godinu, i to s brda u podnožje na par stotina metara dugoj sajli tri put u jednom danu. Palo mi je napamet kako lutka Turko s cigaretom u rukama kao pravi Turčin klizi po sajli uz glasno odobravanje mještana i brojnih turista koji hrle sudjelovati u toj manifestaciji, dobrano opijenih i omamljenih osebujnim Plavcem malim ili Rožicom, lokalnom aromatiziranom rakijom. I dok je Lastovo polako obuzimao tamno mistično njedro dana, dio se izletnika posvetio gurmansko-glazbenim zadovoljstvima, dok ostatak ekipe nije odolio plažama i moru, loveći pritom posljednje zrake Sunca u kontemplativnom smiraju Lastovskog dana.
Povratak na kopno u nedjelju bio je gotovo jednako nestvarno brz i ugodan uz opetovano druženje, hranu morske provenijencije i piće, te odlične sireve za koje od srca zahvaljujemo obiteljskom gospodarstvu supruga Jasnice Krulc. Valja reći da pjesme cijelo vrijeme izleta nije nedostajalo, a naročito u autobusu, a za nedvojbeno vrhunsku izvedbu poglavito su zaslužne žene iz nekadašnje klape „Žetelice“, a skromni vokalni doprinos pripisujem i predsjedniku HMD-a.
I na koncu zaboravih napomenuti da su vremenske prilike cijelim putem bile besprijekorne, naravno gotovo svu VODU, sendviče i grickalice vratili smo doma, jer svega je bilo i više nego dovoljno, te da je „Prozor pao“ - i to nekoliko puta, zaredom.
Denis Jambrošić
