Zvonimir Katušin rođen je 24. rujna 1945. u Karlovcu u obitelji učitelja. Njegov obrazovni put započeo je u osnovnoj školi u Sv. Petru na Mrežnici i u Dugoj Resi, a nastavio se kroz Srednju hidrometeorološku školu u Beogradu i konačno Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao kao inženjer fizike na smjeru Geofizika s meteorologijom. Svoju karijeru započeo je 1970. u Republičkom, danas Državnom hidrometeorološkom zavodu Hrvatske, gdje je radio do umirovljenja 2011.

Profesionalnu karijeru u DHMZ-u gradio je od znanstvenog suradnika preko voditelja radne jedinice za visinska i specijalna mjerenja , rukovoditelja Klimatološko-meteorološkog sektora, do pomoćnika ravnatelja i načelnika Odjela za meteorološka motrenja. Njegov profesionalni rad obuhvaćao je istraživanja prizemnog sloja atmosfere, visinska mjerenja, podršku standarda mjerenja i mnoge druge važne projekte, ali svi ga pamtimo kao našeg “klimatologa Katušina".

Ostavio je dubok trag u meteorološkoj zajednici, sudjelujući u modernizaciji meteoroloških mjerenja i razvoju Hrvatskog klimatskog programa. Dao je neprocjenjiv doprinos kao predstavnik Hrvatske u međunarodnim organizacijama, kao što su Svjetska meteorološka organizacija (WMO), Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Bio je ključna figura u uvođenju automatskih meteoroloških postaja, a izuzetan doprinos dao je i u promoviranju Hrvatske na svjetskoj razini.

Njegova strast za edukacijom i obukom meteoroloških motritelja ostavila je dubok trag na mnogim generacijama. Kroz javno djelovanje, izjave za medije i predavanja, Zvonimir je bio prepoznatljiv i poštovan u struci.

Zvonimir Katušin objavio je 157 znanstvenih i stručnih radova u mnogim publikacijama DHMZ-a, a najviše ćemo ga pamtiti kao dugogodišnjeg glavnog urednika DHMZ-ove publikacije Prikazi. Dva rada objavio je i u Hrvatskom meteorološkom časopisu. Bio je vrlo aktivan i prepoznatljiv i kroz javno djelovanje što je uključivalo brojne izjave za novine, sudjelovanje u radijskim i televizijskim emisijama te predavanja na mnogim tribinama.

Član Hrvatskog meteorološkog društva postao je 1970., odmah nakon diplomiranja. Nije se previše isticao u radu Društva, ali je uvijek bio tu kao jedan od čvrstih stupova meteorološke zajednice koju nismo mogli zamisliti bez njega.

Zvonimir nije bio samo eminentan meteorolog i klimatolog; bio je prijatelj, mentor i inspiracija svima koji su ga poznavali. Njegova posvećenost struci i predanost radu ostavili su neizbrisiv trag, ne samo u meteorologiji, već i u srcima svih nas.

Obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.

 

Zagreb, veljača 2025.