S našim poznatim članom razgovarali smo o Društvu, te stanju i budućim trendovima u meteorologiji.

Kako ste se odlučili baviti meteorologijom?
Kao dijete odrastao sam uz more pa su me sve pojave vezane uz vrijeme jako zanimale. Kada se trebalo odlučiti za studij, neki su me odgovarali od geofizike zbog opsežnog programa matematike i fizike. Upisao sam zemljopis, ali sam, ohrabren školskim drugom koji je studirao matematiku, ipak prešao na studij geofizike. Pred kraj studija dobio sam stipendiju te sam uz demonstraturu imao prihode veće od početničke plaće što mi je omogućilo da apsolviram i fiziku.

Gdje ste sve radili i kada? Zašto ste otišli iz zrakoplovne meteorologije?
Kao  stipendist zaposlio sam se 1962. u Republičkom HMZ-u u odsjeku za aerologiju. To područje me nije jako zanimalo pa sam nakon vojske prešao u sinoptiku na Plesu. Tada je na operativnim poslovima bilo vrlo malo diplomiranih meteorologa. Moji suradnici malo su me čudno gledali kada sam ih zamolio da osim redovitih prognoza TAF upisuju u formulare i vjerojatnosti od nula do 100% za pojavu magle u pojedinom satu. To je srećom za njih vrlo kratko trajalo. Nakon neuspješnog pokušaja Savke Dapčević da takse od preleta zrakoplova premjesti u republički budžet, došlo je do suprotnog trenda pa se zrakoplovna meteorologija centralizirala u Saveznom HMZ. Bilo je dosta toga povuci-potegni u Federaciji koja nije federirala. Rad na državne praznike bio je plaćen kao i svaki drugi prekovremeni rad bez uvećanja. Ravnopravnost pisma i jezika bila je neobična u što se lako možete uvjeriti u dnevnom Biltenu SHMZ ako je sačuvan koji primjerak koji smo redovito dobijali. Bio sam presretran da sam uopće dobio plaćeni dopust od tjedan dana (ne i troškove boravka i kotizacije) da prisustvujem Simpoziju o statističkoj klimatologiji u Beču. Zbog tih okolnosti 1986. rado sam prihvatio ponudu Geofizičkog zavoda da preuzmem predavanje iz klimatologije i statističkih metoda. Do tada sam predavao kolegij sinoptičke meteorologije kao vanjski suradnik.

Koje meteorološke teme i pitanja vas najviše zanimaju?
Mene zanimaju sve teme iz meteorologije, osim možda one iz područja atmosferskog elektriciteta. To ima svoje prednosti, ali i mane. Zadržat ću se samo na području koje u zaboravljenoj dekadskoj klasifikaciji ima oznaku 551.509.5 a to je verifikacija prognoza. U vrijeme mog studija u novinama  su povremeno izlazile dugoročne prognoze prof. Obuljena koji je neko vrijeme radio u Geofizičkom zavodu i u SHMZ-u u Beogradu. Te prognoze su bile zanimljive za javnost, ali su izazivale i osporavanja drugih stručnjaka. Politici je odgovaralo da se vode polemike oko dugoročnih prognoza kada su sve druge bile zabranjene. Meni je strašno smetalo da struka ne može riješiti tako jednostavni problem da li te dugoročne prognoze imaju neku vrijednost ili ne. Slično mi je smetalo kada sam prisustvovao dnevnim konzultacijama sinoptičara u Beogradu, Ljubljani ili Splitu koje su se obično održavale točno u podne. Diskusije su obično bile neplodne jer se razlike u mišljenjima nisu mogle razabrati. Kvantitativna formulacija, a pogotovo verifikacija prognoza bile su 60-ih godina  potpuno nepoznate stvari. Zbog toga sam se zainteresirao za to područje na kojem i danas radim. 

Da li ste što tada napisali o toj problematici?
Vrlo malo. Napisao sam dva-tri popularna članka u „Vijestima RHMZ“ 1966. i 1967. i u  Glasniku  SHMZ 1980. Budući da nije imalo odjeka počeo sam se više baviti Markovljevim procesima i statističkim razdiobama. Te teme su vrlo važne pri ocjeni prognoza. Naime, jedan pristup točnosti prognoza uzima u obzir koliko su prognozirana i opažena vrijednost udaljene u vjerojatnosnom smislu. Složit ćete se da je vrijednost prognoze koja je prognozirala brzinu vjetra od 20 m/s, a opaženo je 30 m/s, znatno veća od prognoze koja je prognozirala 10 m/s, a opaženo je 20 m/s, iako je u u oba slučaja ista apsolutna greška.

Neki vaši radovi s tog područja citirani su u poznatom Wilksovom priručniku iz atmosferske statistike.
Ti radovi imaju zanimljivu povijest. Za vrijeme boravka u Zagrebu ekspert ECMWF dr. Marbouty, budući direktor Centra, održao je predavanje u kojem je prikazao rezultate prognoza na jednom dijagramu koji nije bio primjeren podacima. Pokušao sam to na licu mjesta objasniti ali izgleda nisam uspio jer je grupa autora Europskog Centra uskoro objavila opširan članak u kojem se opet pojavljuje taj neprimjereni dijagram. Pored toga, napravili su i jednu metodsku grešku jer su veliki broj kategorijskih prognoza pojave oborine u različitim mjestima Europe sve strpali u jednu tablicu 2x2 i izračunali neki indeks za cijeli taj skup podataka. To metodski nije dozvoljeno zbog onog poznatog pravila da nije dozvoljeno zbrajanje krušaka i jabuka ali se u verifikaciji prognoza često zanemarivalo. Na moje primjedbe, izložene na jednoj stranici u časopisu Weather and Forecasting, uljudno su odgovorili na tri stranice. Međutim, i nakon toga problem se i dalje javljao u literaturi pa mi je dr. Tom Hamill predložio da napišemo jedan opsežniji zajednički članak o tom problemu, što sam i prihvatio. Sada se u literaturi obično citira taj naš zajednički rad iz 2006., a ne moj rad iz 2000.   

Kako mislite da se relativno mala meteorološka znanstvena zajednica u Hrvatskoj može razvijati? 
Prvo, ne mislim da je naša meteorološka znanstvena zajednica mala. Ona nije, međutim, dovoljno povezana. Ja sam bolje povezan sa svojim kolegama na mreži LinkedIn negoli unutar HMD-a. Na mreži sam doznao da je naša mlada kolegica Lamjana Jurčec diplomirala prekrasnom temom o maestralu. Jedan od problema je nedostatak adekvatnog prostora za rad manjih stručnih grupa. Sjećam se tečajeva engleskog jezika u prostorijama biblioteke. Zar su strani jezici jedino područje permanentnog usavršavanja? Izgleda mi da bi računalni praktikum Geofizičkog zavoda bio idealno mjesto za kratki tečaj o R jeziku na kojem postoji veliki broj gotovih programa za obradu meteoroloških podataka.

Obzirom da ste radili na fakultetu, kako vidite potrebu suradnje znanstvene zajednice s potrebama razvoja operativnih i primijenjenih meteoroloških službi na DHMZ-u i u zračnim lukama?
Ja mislim da je ta suradnja dosta dobra. I samo na konkretnim primjerima ako netko osporava ovu postavku možemo diskutirati. Žao mi je da nema klasificiranog popisa i sažetaka velikog broja elaborata koji su izrađeni za potrebe različitih korisnika. Teško da bi netko danas u arhivi pronašao elaborat o prognozi oborina koji je grupa autora izradila 1963. za potrebe hidroelektrane Senj.

S obzirom na dugogodišnje iskustvo, koje teme predviđate da će prevladavati u narednim godinama u meteorološkoj znanosti? 
Ne vidim neke nove teme. Dominirat će globalno zatopljenje. Žao mi je da u izvještajima IPCC nema osvrta na rezultate iz prethodnih izvještaja. Ja sam nažalost prestao detaljno pratiti te izvještaje ali imam dojam da se stvari ipak odvijaju po „optimističnim scenarijima“ kako smo ih zvali 90-ih godina. Vječne su također i teme o sprečavanju štetnih utjecaja vremenskih prilika na ljudsku zajednicu.

Iako ste u zasluženoj  mirovini, i dalje aktivno surađujete s mladim znanstvenicima...
Mislim da je puno bolje održavati vitalnost moždanih ćelija znanstvenim radom negoli rješavanjem križaljki i sudoku. Nisu svi moji suradnici baš mladi. Mogu reći da mi je rad sa Zoranom Vakulom, Ksenijom Cindrić, Zoranom Pasarićem i Tomom Hamillom bio deset puta lakši negoli kada sam sam radio na nekom članku. To je prvenstveno zbog toga jer su oni odradili veći dio posla.

Što preferirate, život u Zagrebu ili na prekrasnom otoku Silbi?
Kao dijete proveo sam 2. svjetski rat na Silbi. Zime su bile dosta hladne s burom pa sam svake zime imao ozebline na ruci koje mještani zovu buganci. Kada sam došao u Zagreb bojao sam se da će mi biti još gore. Međutim, nikad više u životu nisam dobio ozebline. Zbog toga sam možda neko vrijeme vrlo intenzivno proučavao razne formule za wind chill i sparinu. Isto tako, sada pod stare dane imao sam četiri operacije benignog raka kože koji je posljedica pretjeranog izlaganja suncu u mladosti. Svako mjesto ima svoje ljepote koje treba znati cijeniti.

Da li ste sudjelovali u postavljanju klimatološke postaje na Silbi?
Nisam, ali smo ljetos troje nas meteorologa dali ozbiljne zamjerke motritelju (zapravo njegovoj ženi) da u prekrasno uređenom vrtu metar od kišomjera raste mali grm čija visina prelazi visinu kišomjera.

Imate li neispunjenih meteoroloških želja?
Kao što se iz mojih odgovora vidi ima puno takvih želja. Od nespomenutih zadržat ću se na informiranju javnosti. Smatram da DHMZ ima jedan od najboljih web portala u Europi. Međutim, nije dovoljno na televiziji uputiti na adresu meteo.hr već i prikazati što se tamo može naći. Ne sviđa mi se da su sinoptičari preuzeli ulogu klimatologa u prezentirajnu klimatskih anomalija javnosti. Televizija nije najpogodniji medij za prikaz klimatskog monitoringa kao što ni novine nisu najpogodnije za prikaz kratkoročne prognoze vremena. 

Da li ste bili aktivni u djelovanju Društva i kako vidite budući rad Društva?
Nažalost nisam aktivno sudjelovao u radu društva. Međutim nisam niti vidio neku veliku aktivnost Društva osim oko prekrasnih izleta i solidnog Hrvatskog meteorološkog časopisa. Treba pogledati kako rade slična društva. Češće se sastaju na stručnim predavanjima. Matematičari su nekada imali niz izlaganja od desetak minuta u okviru - slobodnih tema i priopćenja. Ovaj razgovor možda će me ponukati da se malo angažiram oko toga da osnovnoškolci sudjeluju u izradi grafikona koji opisuju promjenljivost temperaturnih prilika u njihovim mjestima.