FOTO: Antun Marki, Danijel Belušić i Nikola Vikić-Topić

 

Još jedni uspješni Meteorološki izazovi su iza nas. Mogli smo vidjeti i čuti velik broj zanimljivih predavanja među kojima se istaknula dr. sc. Željka Stone, naše gore list. Prilika za razgovor sa Željkom nikad se ne propušta pa smo jednu pauzu za kavu između sekcija iskoristili za kratak intervju s njom. 

Draga Željka, dobar ti dan, uvijek je lijepo vidjeti te i slušati u Hrvatskoj. Nisi ovdje samo zbog Meteoroloških izazova - komu ili čemu možemo zahvaliti što si nam došla?

Išla sam posjetiti institut DLR na jugu Münchena gdje se održavao jedan simpozij. Pozvana sam kao vanjski predavač i evaluator kako bih Nijemcima pomogla svojim savjetima i iskustvima oko odabira projekata koji će se financirati. Naime, Njemačka ima jedan avion koji leti na velike visine, 15 km, i njime svuda lete – na Arktik, na Antarktiku, u Amazonu… I taj službeni posjet sam onda spojila s dolaskom u Zagreb.

U Zagrebu si jedno predavanje imala na PMF-u, a drugo ćeš održati sad nakon intervjua na Meteorološkim izazovima. Kako je prošlo predavanje na PMF-u?

Baš je bilo super, držati predavanje doma, gdje sam diplomirala. Imala sam malu tremu zbog toga - pa i profesor Orlić je bio tamo! A i puno studenata… Sva ta mlada lica, znatiželjna, s dobrim pitanjima…

Spomenula si da si u potrazi za doktorandima. Možeš li nam reći nešto malo više o tome - što tražiš i što nudiš?

Hahah. Što nudim? Nudim mjesto gdje su Stipo Sentić, Ana Juračić, Željka Fuchs Stone. Lijepa grupa gdje se nitko ne svađa (smijeh).

Znači, zgodna mala grupa, dobri uvjeti rada, američki pristup svemu tome, pristup u kojem nisi sâm i nisi bedast. Trebaš pitati, trebaš učiti, trebaš probati. Nudim puno istraživanja i puno rada, a onda i priliku za neki field campaing, let avionom i priliku da se nauči kako se prikupljaju podaci. U svakom slučaju, upoznavanje s najboljima od najboljih.

A što tražim? Hmmmm. Tražim novu Anu i novog Stipu (smijeh). Tražim nekoga tko hoće raditi, tko se veseli tome, tko ne studira radi titule, nego nekoga koga to zanima. Mi svi imamo taj background umjerenih širina, a ja tražim nekoga tko ima mogućnost učiti nešto potpuno novo. Konvekcija je u tropima potpuno drugačija nego što smo učili na fakultetu.

Kako napreduju tvoja istraživanja?

Dobro. Idu u dva smjera. Jedan su OTREC podaci. S tim ću podacima, čini mi se, raditi do kraja života. Prvi put imamo tako puno podataka, od 15 km visine prema dolje, u urednoj pravilnoj mreži gdje se mogu računati različiti tokovi. Do sad smo već ispunili sve što smo trebali s projektom, a sad dolaze nove stvari koje možemo raditi s tim podacima. To mi je najljepši dio istraživanja. Onaj trenutak kad samo što nisi tamo, blizu si, ali nisi još tamo. Osjećaš to. Mislim, istraživanja znaju biti istinski vrlo usamljena, to uvijek kažem mladim ljudima na doktoratu. Usamljeno zato što pokušavaš napraviti nešto što nitko drugi nije, a možda nema rješenja.

Drugi smjer mog istraživanja je rapid intensification uragana. Kako se to ono kaže na hrvatskom? Naglo pojačavanje uragana? To je ono što se dogodilo s Ottisom u listopadu. On je bio tropska oluja, pa kategorija 1, i zatim je u 24 sata došao do kategorije 5. I to nije bilo nigdje prognozirano. Apsolutno nigdje. Nije se letilo. Mi inače letimo, imamo četiri godine intenzivnog prikupljanja podataka,  a zadnje dvije-tri godine imamo avion koji visoko leti i baca sonde tako da možemo napraviti 3D-Var analizu termodinamičkih parametara i vertikalnog toka mase, pa se vidi koja je jačina uragana, vrtložnost po visini – na neki način onda saznamo što će se sutra dogoditi s uraganom. Korak dalje bi bio sve to staviti u modele.

Ima li kakvih novosti i poboljšanja oko prognoze konvekcije?

To je sve tako spori proces. Modelari velikih modela mijenjaju parametrizacije svakih pet godina. No ima tih malih modela, poput WRF-a ili COAMPS-a. Mi smo reproducirali već dva uragana pomoću WRF-a bez ikakvih problema.

Naravno, puno se priča i o umjetnoj inteligenciji, to se već i radi. No, i to se treba raditi pametno, sa spoznajama o čemu konvekcija ovisi, a ne samo gledati povijest, pa ako je bilo ovo, dogodit će se ono. Nego idemo ograničiti prognozu onime što znamo.

Idemo na malo opušteniji set blitz-pitanja. Kad ne bi bila meteorologinja što bi bila?

Doktorica, mislim. Ili privatna detektivka.

Koji ti je bio najteži kolegij na fakultetu?

Kemija i MMF (Matematičke metode fizike, op. a.) na Fizičkom odsjeku. Kako se ono zvao taj profesor?

Prof. Sunko?

Sunko, tako je! A na Geofizičkom odsjeku niti jedan kolegij ne bih istaknula kao najteži. Prof. Orlić je prof. Orlić - zahtjevan, ali jako je lijepo predavao. Zatim, imala sam prof. Nadeždu Šinik. Preko nje sam se zaljubila u dinamičku meteorologiju, a čula sam da je Branko Grisogono još bolji.

S kim si sjedila u klupi na fakultetu?

S Amelom Jeričević.

Kako se rješavaš stresa, baviš li se nekim sportom?

Idem jahati i plivati. I pijem vino.

Hoće li tvoja djeca ići tvojim meteorološkim stopama?

Ne, dvoje završavaju business, a treće matematiku, po uzoru na mog muža.

Kad ljudi u Hrvatskoj upoznaju meteorologa, obično prvo pitaju kakvo će biti vrijeme. Pitaju li i tebe to prijatelji i rodbina u Americi?

Ne (smijeh), u Americi svi koriste samo aplikacije za prognozu.

Planiraš li se vratiti u Hrvatsku u mirovini ili možda ranije?

Ne znam, stvarno ne znam. Još sam nekako baš u ovome istraživanju.

Ali nisi rekla ne.

Nisam rekla ne.

I za kraj, poruka mladim članovima HMD-a?

Neka nađu nešto što vole. Neka ne misle da moraju raditi od 9 do 17. Trebaju raditi od 0 do 24, ali neka se toga ne boje jer to je jedan prekrasan posao u kojem nikad ne prestaneš misliti. Onda i ne moraš sjediti u uredu od 9 do 17, možeš izaći van i gledati oblake ili letjeti u avionu i gledati oblake. Istinski je jedan od ljepših poslova, ako ga voliš.

Hvala ti puno Željka, želimo ti još puno dobrih istraživanja i lijepih predavanja, osobito u Hrvatskoj!

Hvala i tebi!

 

Nikola Vikić-Topić,

Meteorološki izazovi 9,

studeni 2023., Zagreb